Marketing
HIDRADENITIS SUPPURATIVA - Moj osobni mesožder
Obožavam glazbu pa tako i sve inačice bluesa. Osobno, pravi blues svrstavam isključivo uz Afriku koju smatram i njegovom kolijevkom. A čim mi blues padne na pamet, odmah se sjetim starog Jima kojeg sam upoznao u jednom gradiću uz rijeku Mississippi. Sjedili smo na jednoj klupi i gledali tu impresivnu rijeku kako vijuga i nestaje s obje strane. On je sviruckao svoju prastaru gitaru, a ja sam ga davio sa svim vezanim uz blues. Svirao je sa svim velikanima bluesa i imao mi je što za pričati. Uživao sam, ali moram priznati da ga ništa nisam razumio kad je govorio o pojmu bluesa. Uporno je isticao samoću, dušu, sjetu, bol i slično.
Bio sam zdrav i onaj pankerski dio mene se iznutra borio s njegovim riječima. Kao da sam ga žalio u neku ruku. Na kraju mi je rekao da se čovjek rodi i umre sam. OK, to je možda njegova filozofija života i to priznajem, ali nikad neću zaboraviti na koji način je o tome pričao.
I onda mi, prije neki dan, taj stari Jim padne na pamet. Morao sam otići na hitan kirurški prijem da mi odstrane komad mesa ispod lijevog pazuha. Radilo se o komadu mesa veličine prosječnog palca na ruci. Za onog tko ima HS u ovakvom stadiju to je sasvim uobičajena stvar. Naime, vremenom se stvara "divlje meso", tj. nekrozno mrtvo tkivo koje se formira na sebi poseban način. Meni se formirao baš u obliku prsta i visio je doslovce na tankoj niti .Osim užasnog izgleda, počelo je i obilato krvarenje i morao se odstraniti. Kad sam zvao Hitnu službu, nisam im mogao nikako objasniti o čemu se radi, jer sam uvidio da ljudi nemaju iskustva s tim. A kad sam došao na prijemni šalter, osjećao sam se kao iguana u hulahopkama koju je ugrizla pjegava zviždovka.
Obradio me je iznimno susretljiv i vješt mladi kirurg koji je takvu stvar vidio po prvi put. Isto tako, niti jedna od starijih medicinskih sestara nije nikad vidjela ništa slično u svojoj praksi. Zašio me je s koncem kojeg koriste na ženama poslije poroda. Naziv mu ne znam, nije ni bitno, osim što je to onaj koji sam otpada.
U sebi sam se kidao od smijeha, šivali su me sa tzv. mačjom dlakom, pa su me Japanci šivali sa svojim nekim koncima, a evo sad sam isprobao i ove. Sva sreća što su takvi, jer sam gotovo uvijek sam sebi morao vaditi te kopče.
I tako izgubih svoj mali dio sebe. Taj dan sam sasvim slučajno cijelo vrijeme slušao blues. Znam da je Jimov bluz kao pojam svugdje oko nas, to njegovo poimanje samoće imamo svugdje. Možemo biti sami bez ikog svog, možemo biti sami u ljubavi, u sreći, u svemu.
Pisao sam mnogim liječnicima i znanstvenicima u vezi moje bolesti, ali mi je malo tko i odgovorio. Isto se događa kad bih i obilazio bolnice i liječnike i kojekakve ustanove. Iako mi je dosta toga jasno, ne mogu prihvatiti činjenicu da HS nije nikome zanimljiv. Eto, nedavno je tim naših stručnjaka otkrio lijek za kronični dermatitis. Odlično!!!! Naravno da sam istom timu odmah poslao detaljan opis mog slučaja, skupa sa fotografijama i nadam se da će mi jednog dana i odgovoriti.
Unatoč mojoj samoći, ja barem u mislima živim sa svim mojim dragim bićima. I sretan sam jer ih imam. A moja mašta i negiranje stanja invalidne osobe mi nekad pokloni možda i sasvim dobre zamisli. Npr.kako bi bilo da Jim i ja sjednemo na klupu ispred bolnice. Ja se razgolitim sa svim mojim HS atributima, a on svira sve ono što je svirao sa Steveom Crooperom i Duaneom Allmanom? Znalcima bi se sigurno svidjela njegova svirka, ali bi ih ja držao na sigurnoj udaljenosti.
Ako zovu policiju, bilo bi mi žao zbog Jima jer je star i ne treba mu maltretiranje zapisničara u lokalnom pritvoru. A ako mene stave na psihijatriju, ovi me moraju poslati na tretman barem na interni odijel. Što je najgore, možda se ne bi dogodilo ništa. Liječnici i osoblje bi nas zaobilazili, a pacijenti bi s nama ubijali vrijeme.
Hidradenitis suppurativa, čisti blues!!
Post je objavljen 13.04.2011. u 10:30 sati.