*I ja znam uspavati leptire na foru. Jebla me komunikacija da me jebla, a i čovjek sam govno, takav se još nije rodio :) /nije ovo smješko običan, njemu je pH nešto niži od prosjeka…
Samo nekad alkohol sve to prikrije, ili dim cigarete, muzika, snađem se. Ma ubi me samoanaliza, što ne znam drugačije sa sobom?
A život je san, i ja se volim buditi ujutro, stavljati karanfile u zapučak, novine pod pazuho i nadati se da će netko prepoznati izbor krinke dana. Jer živjeti je lijepo, a lijepo živjeti je još ljepše :)
*Ok, netko ti tamo koji upravljaš ovim cirkusom, kako me natjera da upalim Đoleta, jesi normalan? Znaš da ne smijem, znaš da sam u apstinenciji?? Što je, zamjerila sam se? E da…
*A sutra do krojačke radnje, jer se modna industrija možda i urotila protiv žena okvašenih oko rebara, ali krojači još uvijek zarađuju na sužavanju studentskih pantalona. Možda bogek pošalje koji obrok, pas će skakat po lokvama s javnom namjerom da napravi svoju, i to je okvirno to. Kiša se spustila na Zagreb, i grad bi trebao biti siv i tmuran, al starost nosi lukavštine kakve moja mlada duša ne pamti :) Noge će klecati, kako kome od čega, al zato Zagreb i nosi to ime - ako njegov dan zagrebeš ma krajičkom nokta malenog, evo zlatnih žica cimbala i violine konjski rep i možda ona koljena ne klecaju baš od hladnoće?
I još jedan novčić u plavoj kuverti za Karona, pa da nas ostavi još jedan taj nažican dan na ovoj strani Stiksa, a dalje nek smo ukleti il sveti.