"Anastazijin sindrom" je zbirka kriminalističkih priča autorice Mary Higgins Clark o kojoj sam ovdje pisala u nebrojenim prilikama i neprilikama, a koju u ovom, telegrafskom izdanju nisam još imala prilike čitati (doduše, naslovna priča je duljine romana, no ako urednici inzistiraju na tome da se radi o zbirci priča, tko sam ja da im sudim?)
Naslovna priča je zapravo nositeljica čitave knjige i ima jedan zanimljiv detalj: miješa kriminalistički žanr i nadrealno, da ne kažem paranormalno, što nije klasično za žanr krimića, jer je najvrjednija značajka krimića to da se sve na kraju ipak može objasniti, ma koliko nevjerojatno bilo ubojstvo u zaključanoj sobi ili tajanstvene smrti na otoku s kojega nitko ne može otići, niti tko može doći. Naime, spisateljica Judith Chase nakon seanse hipnoze s doktorom Patelom za kojega mnogi misle da je šarlatan, počinje doživljavati rupe u pamćenju, gubi velike porcije vremena i ne sjeća se što joj se događa u tim razdobljima. Sve je to povezano s osobom iz njezinog prošlog života, britanskom plemkinjom Margaret Carew iz doba Olivera Cromwella. Zabavno, ali pomalo paranormalno.
Ostale priče, moram priznati, blijede u usporedbi s njom, iako su negativci tijekom čitanja redovno upečatljivi i zlokobni. No kako nisam poznata po tome da nevjerojatno dugo pamtim pročitane knjige, nemojte mi uzeti za zlo što ću vam na kraju ove kratke preporuke samo poželjeti da knjigu čitate u kakvo kišno poslijepodne radi razbibrige i zabave te da se ne uzrujavate previše s onime što sam vam upravo rekla.
Post je objavljen 14.04.2011. u 19:29 sati.