Marketing
Gangsterski nastup The Godfathersa
The Godfathers + Malehookers, Boogaloo Zagreb – 9.4.
(Fotos: Slavica Rudec)
Prije tri godine sam jako morala razmišljati koji su „ti Godfathersi“ kada je bio objavljen line-up Rokaj Festa te godine. Ono, znam da ih znam ali... dođavola kaj već oni izvode? Gužva, puno koncerata jedan za drugim i tako prohji vrijeme i dođe Rokaj a ja ne ponovim gradivo. Kaže mi frend, jako dobri poznavaoc dotičnog benda, „pa KAK ne znaš“? I krene oluja, krene pljusak, oni sviraju zadnji i ljudi se razbježe (uključujući i mog frenda) i ostane relativno malo ljudi - ja među njima gacajući po blatu i nevolji – velim si: „znam da ih znam i da su dobri i nema šanse da odem“. I bi tako.
Originalna ekipa The Godfathersa skupila se nakon desetljeća nenastupanja te 2008. i sve što si mogao napraviti jest razvaliti čeljust i reći: „kaj su stričeki j... dobri!“. Image postarijih gangstera iz 20.- 30. godina prošlog stoljeća bio je potpuno u skladu s zvukom i glazbom. Da ne komentiram kako su izvrsno svirali i koliko su prgave postpunkovske energije imali sa svojih preko 50 kuki na leđima...
U subotu su nam The Godfathersi došli ponovo uz support sveprisutnih Malehookersa i uopće nisam dvojila da će biti fino ispunjen Boogaloo i tulum od večeri. Ispalo je da sve što je bilo dobro u subotu su bili bendovi , a sve ostalo je zakazalo, točnije publika u svakom pogledu. Manje i trulije publike nisam već dugo vidjela. ( Sad ću morati na koncert Jelene Rozge da barem doživim publiku u ekstazi). :p
Pa utoliko su više zasjali bendovi. Makar, istinabog, niti od jednog nisam očekivala da će usprkos atmosferi karmina podbaciti - i nisu.
Malehookersi nisu bili u svojem naj izdanju, ali niti puno nižem, svakako su bili svoji za razliku od svirke pred Megadethom i Slayerom neki dan ranije, makar niti ono nije bilo nimalo loše samo nisu baš ličili previše na sebe (navodno su im iskopčali monitore pa su svirali i pjevali napamet). Ono im je svakako bila dobra vježba kako nastupati pred namrgođenom i neraspoloženom publikom, pa ih ovaj put ništa više nije smelo. Neka i nemaju „lirički business case“ – nemaju (citiram jednog uvaženog kolegu) – ali imaju sve ostalo. Pametnome dosta.
The Godfathersi su se u sličnoj situaciji sigurno našli miljun puta u svojoj karijeri (nikada nikome nije drago imati pred sobom hladnu publiku), no kako su nastupali – to se jedva da moglo i primjetiti, možda više kada si im gledao face, ako nisi – to je vrhunska svirka i snaga rock'n'rolla.
Ovaj put su došli bez sva tri originalna člana koji su finalno napustili bend (oba gitarista i bubnjar) te tako su ostali smo braća Coyne, no i to je bilo sasvim dovoljno iako, uspoređujući svirku sa Rokaja možda se ipak malo manje osjetila taj povezanost i nekdašnja cjelina benda.
Otprašili su sve svoje bitne stvari .... "She Gives Me Love", "This Damn Nation", "Birth, School, Work, Death", "Walking Talking Johnny Cash Blues" plus novi single "Back Into The Future" s kojim su najavili novi album nakon sto godina i sudeći po njemu, The Godfathersi nisu još sve rekli.
Ipak, mene je najviše oduševio bis i dvije lude obrade "Brand New Cadillac" od Vincea Taylora, te "Cold Turkey" od Johna Lennona (googlajte youtube).
Ono, bila bi prava gangsterska večer „machineguns & etc“: mašinke su bile oba benda, jedino su falili odani i energični podanici i dobri komadi. Piva i alkohola je ionako u izobilju u birtijama...
p.s. "frend" sam s i peterom Coyneom - šta fejsbuk čini!! :p
Post je objavljen 12.04.2011. u 13:24 sati.