Lepršali su bijeli leptirići u srcu nekoliko dana, poneki donesoše čak i lagane nemire, a neki su ljupko i mirno promatrali događaje na obalama rijeke Sna.
Kasnije sam shvatila koliko je to lijepo i volim kad mi se pokažu simboli, putokazi, znakovi.
U istom zanosu u kojem se ocrtava ovaj bijeli grad iza olujnih oblaka, ocrtavam se i ja od protekle noći ovog jutra – sama sebi...nepromijenjeno, a između dva leta postoji prostor prijeđene udaljenosti.
U tom trenu si zapitao koliko je dug taj prostor i odgovor je stigao između razdvajanja dvije spojene točke, rekao si «sudbina nas je spojila», odgovorila sam «sudbina nam se pokazala i otišla.»
U trenu, dok siva koprena kiše zastire ovaj bijeli grad, mirno i bez riječi, do nekog novog svitanja, zatvorih našu sudbinu bez velikih objava i kad procvjeta jednom poslije, pokazat će ipak svoje pravo lice, kao što se pravo lice svega uvijek na kraju i pokaže.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
"I'm an undying mystery.
Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author