undefinedZnate onu dobru staru pjesmu Duška Kuliša,nezz kak se zove al ugl ide ovak:
Što me je to prevarilo u pogledu tvom,
skitnicom me napravilo,
rasturilo dom?
E,pa ja se u zadnje vrijeme najčešće pronalazim u ovom stihu te pjesme jer mi je raspolaženje ovih dana upravo takvo:trulo,mutno i tužno.Svaki put kad ga vidim,sjetim se svega što sam mu mogla rteći,a nisam.Što sam sve mogla drukčije napraviti,a nisam.A zašto? Iz 2 vrlo jednostavna razloga:
1.zato jer sam bila glupa
2.zato jer sam na neki način osjećala strah jer nisam znala u što se upuštam
E,sad da malo bolje pojasnim ta 2 razloga.1. razlog: mislim da ga ne trebam puno objašnjavati;
2.razlog:osjećala sam strah od toga što se moglo dogoditi jer se nikad prije nisam našla u takvoj situaciji kad pokušavam uspostaviti bliži kontakt s osobom koja mi se sviđala; slala poruke i uspostavljala kontakt da bi taj naš "odnos" prerastao u nešto više. Pretpostavljala sma da ću se jednom naći u takvoj situaciji,ali nisaam se nadala da će to biti tako brzo.Pogotovo zbog toga što nisam znala kako se trebam odnositi prema njemu,što bih mu trebala reći,a što bi trebala izostaviti.I upravo zbog tog mog straha sam izgubila jedinu šansu koju sam imala da budem s dečkom koji mi se stvarno jako sviđao.Svaki put kad bih ga pogledala u te njegove predivne plavo-sive oči,doživjela bih neki čudan osjećaj, kao da ga poznajem cijeli život,a u stvarnosti ne znam mnogo o njemu.Znam da ide u istu školu kao i ja, i da je JEDNOSTAVNO PREDIVAN. Znate onu izreku:oči su ogledalo ljudske duše? Kad bih uhvcatila njegov pogled,vidjela bih jedan čist,nevin i sramežljiv pogled kji zapravo ne govori mnogo,ali se iz njega mogu "pročitati" mnoge stvari.Kao npr.da je vrlo sramežljiv kad su cure u pitanju( barem sam ja tako pretpostavila po porukama koje smo razmijenili; da je uvijek spreman na šal,i ono najbitnije: da je prema curi vrlo nježan i pažljiv te da želi i zna voljeti.
Znam da prema svemu ovome možda mislite da sam zaljubljena u njega,ali ovo je jedina prava istina:bez obzira na to što nije htio biti samnom,ostali smo dobri prijatelji, pa ponekda razmijenimo poruku-dvije; i bez obzira na sve što nas je prije sprječavalo da budemo skupa,još uvijek mislim i uvijek ću tako misliti: on je vrlo draga i dobra osoba koja će mi ostati u lijepom sjećanju.
P.S. : Ovo je način na koji sam se htjela ispričati za sve ružne tračeve koje sam širila o njemu.Iako mu nikada neću ovo pokazati,ovim sam si olakšala dušu i iskreno se nadam da svi koji će pročitati ovaj moj post neće napraviti istu pogrešku kao i ja i izgubiti svoju prvu iskrenu ljubav.
Luka,oprosti.
Post je objavljen 12.04.2011. u 08:21 sati.