Pregled posta

Uzgajači: oni dobri, oni neuki i oni beskrupulozni (2. dio)

Tehničke stvari

Informacije o održavanju izložbi pasa možete pronaći u lokalnim novinama ili u časopisima specijaliziranim za kućne ljubimce ("Moj pas", službeno glasilo HKS-a) a najavljuju se i putem javnih medija, uglavnom televizije i to u emisijama posvećenim kućnim ljubimcima. Iste informacije možete dobiti pri lokalnom kinološkom savezu ili u sjedištu Hrvatskog kinološkog saveza u Zagrebu, Ilica 61, ili na tel. 48 46 124. Osim spomenutih, postoji i čitav niz časopisa koji izlazi u drugim europskim zemljama (i dijem svijeta), a na koje se možete pretplatiti ili ih kupiti u nekim od knjižara sa stranom literaturom.
Prva stvar koju na takvom pohodu trebate nabaviti jest katalog izloženih pasa. Istina je da ćete iz novčanika morati izvaditi nešto vama dragog novca, ali ćete u katalogu zato dobiti čitavu gomilu imena izlagača i njihovih adresa, a pored toga bit će i mnogo oglasa, a ponekad i nekih nagradnih kupona. Osim toga, izgledat ćete mnogo ozbiljnije kada se budete raspitivali o psima.



Dobro, recimo da ste stigli na vrijeme, pronašli svoj ring i zabili nos u katalog. Sada trebate odabrati ljude s kojima ćete popričati. U katalogu potražite izlagače-hendlere koji su tu navedeni i kao uzgajači pasa što ih izlažu. Tada potražite uzgajača ili izlagača koji se nalazi u gradu ili barem blizu grada u kojem stanujete. Uputite se prema njemu i predstavite se. No nikako to nemojte činiti kada upravo ulazi u ring ili priprema psa za izlazak u ring. Pripazite da gazirani slatki napitak koji držite u rukama slučajno ne završi na nekoj brižno pripremljenoj psećoj frizurici; vlasnik bi se vjerojatno do groba uvrijedio (da ne spominjem i gore posljedice). Osobi s kojom želite porazgovarati kažite da ste zainteresirani za pasminu i upitajte je ima li malo vremena nakon što suđenje završi. Ako nema, uzmite posjetnicu ili zapišite telefonski broj i pitajte kada bi bilo zgodno da nazovete.
Istu stvar ponovite sa svim uzgajačima koje ste u katalogu izabrali i vjerojatno ćete naići na nekoga koji je slobodan. Tada postavite svoja pitanja. Uzmite brojeve telefona, jer sada ispitujete samo neke činjenice. Istraživanje uz brdo pitanja tek slijedi.
Pretraživać

Mužjak je muški pese, a kuja je ženski pesek (barem u Zagrebu). Neki od njih pobjeđuju a neki ostaju gubitnici. Čini vam se da svi oko ringa osim vas znaju zašto je sudac izabrao baš tog psa za pobjednika. Odgovori na sva ta pitanja nalaze se z 16. poglavlju.
Savjet


Kada imate posla s izložbenim snobovima...
Nije mi jasno zašto neki ljudi koji izlažu svoje pse moraju biti toliko uobraženi, ali oni to jesu. Stvari će se odvijati mnogo jednostavnije ako prije odlaska na izložbu dovršite domaću zadaću i doznate osnovne stvari o pasmini koja vas zanima, pa tek onda pristupite uzgajaču. Nećete daleko dospjeti ako ponosnom uzgajaču šetlandskog ovčara date kompliment: "Kako je divan ovaj vaš minijaturni koli".
No, kada jednom pokažete da znate osnovne stvari o pasmini koju oni obožavaju i da ste ozbiljno zainteresirani da još mnogo toga naučite, lako je moguće da će te ljude biti jednako teško iskopčati koliko ih je bilo teško navesti na razgovor. A što da vam kažem? Svijet izložbi pasa je kao mali klub. Ne morate se učlaniti, no bolje je da ih se klonite ako znate što se sve tamo dešava. No, vi se želite uključiti jer se tamo nalaze ljudi s onim što vam je potrebno.

Neznalice preporučuju

Pogledajte i besplatni reklamni materijel koji se može pronaći na izložbama, obično na informacijskim štandovima pasminskih klubova. Tamo često možete vidjeti i letke i reklame za predstojeće izložbe pasa ili duge kinološke priredbe, te za određene kinološke klubove. Postoje i štandovi na kojima se prodaje stručna literatura vezana uz određene pasmine, pseće sportove i odgoj i školovanje pasa.
Pretplatite se na časopise
Najuzbudljivi način pronalaženja uzgajača vjerojatno je posjet izložbi. No postoje i drugi načini.
Kinološki časopisi i službena glasila (bilo HKS-a ili drugih, stranih kinoloških saveza ili pasminskih klubova ili pas klubova za obuku i rad s psima, čiji član možete postati i vi, ako se s njima povežete i platite članarinu) objavljuju oglase uzgajača. Ako ste zainteresirani za neki od stranih časopisa, informacije o njima možete dobiti od uzgajača, pasminskih klubova, kinoloških društava ili u Hrvatskom kinološkom savezu.
Oprez

Dakako, ti časopisi ne ocjenjuju uzgajače, već samo objavljuju njihove oglase, pa budite vrlo oprezni. Ako ne možete u svojoj blizini otkriti nikoga tko bi imao psa kojeg vi želite, nazovite najbližeg uzgajača. Ako je to ugledan uzgajač, onda je vjerojatno član nacionalnog ili regionalnog kluba uzgajača, pa vam on može dati podatke o vama najbližem uzgajaču, ako takav postoji. Ako umjesto toga zatraži broj vašeg žiro-računa i kaže da će vam štene poslati prvim avionom koji leti u vaš grad, zahvalite mu na trudu i potražite sljedeći oglas.
Učlanite se u pasminski klub
Učlanjenje u pasminski klub može biti još jedan dobar način za uspostavljanje kontakta s uglednim uzgajačima - ili za proširenje saznanja o pasmini koju ste odabrali. Pasminski klubovi u Hrvatskoj članovi su Hrvatskog kinološkog saveza, a mogu zaokupljati vlasnike i ljubitelje pojedinačnih pasmina, pasminskih skupina ili onih koji se bave određenim pasminskim sportovima i radom. Svi oni imaju svoje zastupnike koje biraju njihovi članovi.
Koliko pažnje će vam posvetiti u nekom od tih klubova - ne mogu vam točno kazati. To ovisi o klubu. Moguć je da vas predsjednik kluba ili vođa uzgoja samo upute u literaturu kojom ćete steći uvid u standard pasmine. Neki će vam pak dati čitav popis uzgajača i članova koji aktivno uzgajaju tu pasminu. Neki klubovi imaju vlastite biltene ili časopise koji su izvrstan izvor podataka o uzgajačima, pa učlanjivanjem automatski ostvarujete pretplatu na njih. Neki pasminski klubovi imaju i regionalne podružnice. Ako ništa drugo, učlanjivanjem u pamsinski klub stječete veliki krug poznanika koji smatraju da je vaša pasmina upravo savršena!
Do uzgajača surfanjem po Internetu
U posljednje vrijeme su Internetovi e-mail popisi postali dobar način za pronalaženje podataka o uzgajačima. E-mail popisi nalik su na stalno aktivnu skupinu za rasprave, na kojoj sudjeluju oni koji su se elektronički prijavili na popis. Neki od njih su se usredotočili na pojedinačne pasmine, poput dobermana, ili na pasminsku skupinu, poput španijela. U 22. poglavlju navest ćemo još nekoliko zanimljivih mjesta na Internetu gdje možete pronaći čudnovate stvari vezane uz pse.
Savjet


Treba li kupiti štene koje niste vidjeli?
Premda ćete vjerojatno pronaći nekog uzronog uzgajača negdje u svom području ili barem na nekoliko sati vožnje od vaše kuće, to neće uvijek biti slučaj, posebice ako se radi o nekoj manje popularnoj pasmini. No, u takvim slučajevima, kada to nije moguće, morate odlučiti želite li da vam štene koje nikad niste vidjeli pošalju kući (najčešće zrakoplovom).
Kupovanje psića "nasljepo" može izgledati vrlo riskantno, no nije uvijek tako strašno kako vam se možda čini. Važno je da, prije nego što se odlučite za taj korak, dobro provjerite uzgajača i o njemu doznate što više. I sam uzgajač bi ovakav postupak trebao smatrati velikom odlukom, tako da će sa vama prije o tome mnogo razgovarati. Svakako bi vam trebao poslati slike obaju roditelja, zajedno sa podrobnom dokumentacijom i ugovorom koji sastavljaju svi dobri uzgajači.
Iskusni uzgajači navikli na ovakvo slanje štenadi potrudit će se da što više umanje rizik koji sa sobom nosi prijevoz zrakoplovom. (Savjete za prijevoz pasa možete naći i u 15. poglavlju.)
Ako sve bude izgledalo kako valja, samo naprijed. Bolje je imati posla s uglednim uzgajačem udaljenim i tisuću kilometara nego s neznalicom koji se nalazi u vašem gradu.

Upozorenja
Rijetko koji uzgajači su krajnje pokvareni i ne ispunjavaju ni najosnovnije potrebe svojih pasa. Malo je više onih koji su mentalno poremećeni i žive u prljavim barakama s psima koji se slobodno međusobno pare. Njih je lako uočiti i izbjeći - osim ako štence ne očiste i ne prodaju negdje drugdje.
Možda ja previše vjerujem u iskonsku dobrotu u ljudskoj prirodi - ili barem u dobrotu onih što vole pse - ali ipak mislim da većina "loših" uzgajača (mi ih volimo zvati "dvorišni uzgajači") u biti nije nemarna. Oni samo nisu dobro informirani. Oni ne znaju da velik broj pasa koji dolazi iz njihova uzgoja završava u azilima ili čitav dan provede u boli zbog urođenih bolesti. Oni samo žele leglo "zbog djece" ili zato "jer su štenci tako zabavni" ili jer su čuli da uzgojem pasa mogu nešto i zaraditi.
Sada ću vam navesti što bi vas trebalo odvratiti od uzgajača:
*Neznanje o pasmini. Netko tko nezna povijest nastanka njegove pasmine ili koliko je ta pasmina pogodna za određene vrste obitelji vjerojatno ne mari hoće li uzgojiti štence koji će biti dobri primjerci svoje pasmine.
*Zanemarivanje ili poricanje genetskih pogrešaka. Svaka pasmina ima neke svoje probleme, a najčešći - poput displazije kukova - mogu vašem psu prouzročiti mnogo boli, a i mnogo će vas koštati. Osoba koje nije svjesna konginetalnih defekata svojih pasa sigurno nije proučavala njegovo porijeklo niti ga pokušavala izbjeći.
*Ne izlaže pse niti se bavi bilo kojim drugim psećim sportom. Ne mora svaki pas biti šampion i prije nego se ošteni. No, kupujete li psića od nekoga tko je izlagao svoje pse ili se na bilo koji drugi način s njim natjecao, veći su izgledi da ćete dobiti visokokvalitetno čistokrvno štene. Smisao izložbe pasa i jest da se vrednuje uzgojni materijal.
*Ne dopušta vam da promotrite leglo, vidite majku ili druge pse iz uzgajačnice, ili da vidite gdje su psići uzgojeni. Zdravi i dobro odgojeni odrasli psi i čista, dobro vođena uzgajačnica najbolja su preporuka bilo kojeg uzgajača. Ako netko ne želi da vidite išta drugo osim šteneta koje prodaje, morali biste se zapitati zašto.
*Nema dokumentacije. Ako vam netko kaže da je leglo prijavljeno kod HKS-a, onda bi trebao o tome imati i prikladnu dokumentaciju (to vrijedi i za druge nacionalne kinološke saveze). Trebao bi imati i zdravstvenu dokumentaciju. Vrlo je poželjno da vam uzgajač da ugovor o kupoprodaji kojim se određuju prava i odgovornosti obiju strana. Taj dokument vas pravno štiti u šlučaju da štene ne izraste onako kako se očekuje - ako bude imalo konginetalne zdravstvene probleme ili ne bude prikladno za izlaganje (recimo zbog nedostatka zubala ili testisa), a to je bio jedan od razloga za nabavu psa.



*Ne shvaća važnost socijalizacije. Kako bi mogli postati dobri kućni ljubimci, štenci moraju biti dobro njegovani, voljeni i s njima se treba dobro postupati. Netko tko vam ne može objasniti što je na tom polju učinio, ili netko tko prodaje štene mlađe od sedam tjedana, vjerojatno ne zna dovoljno o podizanju štenadi i ne bi se smio baviti uzgojem.
Sve vam ovo opet napominjem da biste što sretnije prošli. Zar ne mogu naći dobro štene kod nekog "dvorišnog uzgajača" koji je dao oglas u lokalnim novinama? Naravno da možete. Moj vlastiti brat ima jednog takvog, šarmantnog, guzatog žutog labradora kojeg klinci neprestano gnjave. Predivnu narav ima taj pas. Ali, isto tako znam druge ljude čiji su "dvorišni" labrići pravi invalidi (zbog displazije kukova). Njihove aktivnosti su ograničene na obavljanje nužde i sve vrijeme su pod sredstvima protiv bolova. Zato smatram da je neobično važno prije nabave čistokrvnog šteneta učiniti sve što je potrebno da biste bili sigurni da ćete dobiti pseto zdravog tijela i dobre naravi.

Post je objavljen 11.04.2011. u 23:14 sati.