Slika faksimila početnog texta osobnog dnevnika na dan 12. travnja 1961. godine
„Na današnji dan ostvarila se odavna želja mnogih ljudi i mnogih generacija: ČOVJEK JE POLETIO U SVEMIR.
Ostvarene su želje Ikara i ostalih smionih letača koji su letjeli na visinama od 2 m pa do današnjeg leta od 300 km.
A evo kako je sve teklo.
Vrativši se kući iz grada počeo sam učiti povijest. Slučajno sam pogledao na sat. Bilo je 3 i 3 minute. Otvorio sam radio da čujem vijesti. I imao sam što čuti.
DOPISNIK JUG. RADIODIFUZIJE UPRAVO JE POSLAO IZVJEŠTAJ IZ MOSKVE: SSSR JE LANSIRAO U ORBIT SATELIT SA ČOVJEKOM. SATELIT JE OBIŠAO JEDNOM ZEMLJU, PUTNIK JE POZDRAVIO IZ SVEMIRA AFRIKU, AMERIKU I EVROP, TE SE SPUSTIO NA ODREĐENO MJESTO U SSSR. PUTNIK JE ŽIV I ZDRAV. PREMDA JE LET VRLO KRATKO TRAJAO, KOSMONAUT JE MORAO PROĆI SVE FAZE KOZMIČKOG LETA: VELIKO UBRZANJE, BESTEŽINSKO STANJE ITD.
O SVEMU OSTALOM IZREZAT ĆU IZ NOVINA.
Kad sam tu vijest čuo, da je sovjetski astronaut Gagarin poletio u svemir, ja sam posve nehotice počeo skandirati Ga-ga-rin. Zaista me uhvatilo oduševljenje. Kako i ne bi. Ta svi oni stripovi, romani fantastičnog sadržaja počeli su se ostvarivati. PRVI KORAK ČOVJEKA U SVEMIR je ostvaren. Prvi čovjek je poslao svoju poruku sa visine od 300 km iz svemira. Čovjek je zakoračio u Svemir. Vrata ostaju otvorena.
Da što jače istaknem ovaj dan nacrtao sam ovu sliku. No letu u svemir posvetit ću strip, a nadam se da ću isto zvanje izabrati.
U školi ništa. Seminar nismo imali, pa sam kući došao u 12 sati. Pročitao sam Žerminal. Veoma mi se dopada. Bio sam i kod mame. U pola šest sam otišao u kino (film „Ne zaboravi me“ nije mi se dopao. Jedino je zgodna glavna glumica).
VRIJEME: U jutro pretežno, a preko dana malo oblačno. Blag vjetar.“
* * *
Eto tako sam prije pedeset godina, prije pola stoljeća, 12. travnja, u svom Dnevniku, opisao događaj koji je potom doveo Čovjeka na Mjesec, a kad-tad će ga u budućnosti, ako sam sebe prije ne uništi, odvesti i prema zvijezdama.
Post je objavljen 11.04.2011. u 21:07 sati.