Marketing
Draži Gibraltara
Draži Gibraltara
Već od ranoga jutra otok me počeo iznenađivati svojim čarima. Probudio sam se i izašao protegnuti noge. Gledao sam prema Africi i prema ogromnoj stijeni naizmjence. I promatrao neizbrojivo mnoštvo galebova koji su najglasniji i najaktivniji ujutro. I onda kad sam se okrenuo prema šatoru, konačno ugledah majmuna :) na zidiću pokraj šatora.
Hodao je onako nije ga briga za mene ni ništa drugo, probudio se i krenuo po jutarnju dozu sunca. Tek kad sam ja krenuo prema šatoru, polako se povukao prema kamenim stijenama i iza na liticu.
Nisam ih tu uopće očekivao, ali ispostavilo se da imaju nastambe i ovdje, na ovom dijelu stijene, u rupama na okomitoj litici iznad koje sam ja spavao. Onda sam spazio jednu obitelj koju sam promatrao odozgo, 2 klinca i roditelje. Ta ista familija prošla je kraj mene kad sam stavljao opremu na motor u istom smjeru gdje i onaj prvi.
Dan je lijepo započeo, s majmunima :D Krenuo sam s motorom prema gradu, pa se po putokazima spustio do 100-tonskog topa iz viktorijanskog doba; koji se sada razgledava kao turistička atrakcija. Upad je bio funtu, a kako ja nisam imao funti, onda je to 2 eura. Zanimljiv tecaj. Ali takav je odnos prema euru po cijelom Gibu (tak ga zovu lokalci). Imao sam samo novcanicu od 5€ pa me super simpaticni Tony Fletcher pustio za džabe ;)
100 tona
Postava je odlična, ima superzanimljivih podataka, slika i komada starog oružja; a meni je najzanimljiviji podatak bio da top nikada nije opalio neprijateljski. A koštao je ne znam koliko tisuća tadašnjih funata. Ipak, kad su imali probna ispaljivanja; u Gibraltarskim su novinama to objavili, uz preporuku da ljudi imaju otvorene prozore i sklone stvari sa polica :D Kad je bio vrhunac tehnike nije bio potreban zbog mirnodopskih uvjeta, na kraju je zastario i ostao tek uspomena i turistčka atrakcija. Topčina je imala domet od 5-8 milja i trebala pokrivati cijeli zaljev prema španjolskom Algecirasu, a u doba kada je bio instaliran opsluživala ga je jedna elitna topnička jedinica od 23 vojnika svih činova. Isti takav top Britanci su u to doba imali postavljen i na Malti. Top je... velik - i za to doba vrlo naprednih tehničkih rješenja. Od infrastrukture same topničke baterije do topa samoga. Kad sam izašao dugo sam razgovarao s Tonyem. On vuče neke korijene iz meni toliko drage Škotske, pa smo puno pričali o tome, životu na Gibraltaru, koji je vrlo dobar (gorivo i ostale potrepštine jeftinije nego kod nas, a prosječna plaća 2.500€!) i funtama i funtama sterlinzima. To me je dovelo do spoznaje da ja zapravo imam sa sobom funte - 20 škotskih pound sterlinga koje imam vec 2 godine, od svoje posjete Škotskoj. Tony mi ipak nije ništa naplaćivao, a ja sam imao funte za platiti upad na Upper Rock :)
Pozdravili smo se i ja sam otišao do grada. Iz Mcd sam se klasično javio svojima i odradio ostalu mail korespondenciju i slično, te sam se zaputio na Upper rock. Već kod špilje sv. Michaela vidio sam još majmuna i neke bajkere iz Galicije, s kojima sam poslije te pećine, koja je impresivna, išao gore do samog vrha stijene gdje su bile još dvije topničke baterije, a ona najviša i najisturenija na jug, s koje se predivno vidi Afrika, zove se O'haras battery! Gore je baš moćno. Gledaš s oštro odrezane litice prema stijenama i moru iznad kojega lete milijoni galebova, velikih brodova ima strašno puno pred Gibraltarom, i onda iza svega toga, obale veličanstvene Afrike, koja me toliko privlači. Prethodno sam u McD provjerio na brzinu cijene brodskog tranafera do tamo i zaključio da su stvarno ne-povoljne. Za povratni 40-minutni put od Algecirasa do također Španjolske Ceute 120€. Isto, odnosno još i malo skuplje cijene su za marokansku luku Tanger. Kasnije sam na autoputu kod San Roque-a gdje prodaju brodske karte također pitao za cijenu. Nažalost ista stvar. Te sam većeri užasno teška srca ipak odustao od Afrike :( ...ovaj put.
No vratimo se lijepim stvarima, vratimo se Gibraltaru. Na Upper rocku potoji još stanica gdje se nalazi veći broj makakija jer ih tamo djelatnici hrane, pa ih turisti mogu promatrati. Jako su znatiželjni i lukavi pa ti se brzo popnu na motor i pokušavaju otvoriti tank torbu. Meni su bili baš simpa, ali taj jedan kojem se baš svidio moj motor uzeo je s njega jedino što je mogao uzeti, suhu grančicu koju vozim sa sobom još iz Francuske i to iz podnožja Pireneja.
mali vragolan
Poigrao se malo s njom i onda ju s frendom izmrvio na komadiće. Ali nisam mu zamjerio :) kasnije se ide do jako interesantnih prolaza/tunela isklesanih u čistom kamenu; gdje su na raznim pozicijama tunela postojale pozicije za postavljanje topova, u još starije doba kad su se Britanci i Španjolci borili za Gib. Impresivno je to što je takav podvig za ono doba predstavljao ekstremno zahtjevan i mukotrpan posao. Zanimljivo je da je ta stijena Gibraltarska dodlovno prošarana tunelima i prolazima i ima ih 42 kilometra. Za usporedbu, cesta koja ide sve oko Giba dugačka je oko 5km. Velik dio tih drugih tunela datira iz drugog svjetskog rata.
Naposlijetku, kada se silazi sa stijene u grad tu je maurski dvorac, odnosno kula i utvrda, koja je također jako zanimljiva. U gradu sam ostao još vrlo kratko i napustio ga predvečer. E sad je došlo vrijeme da iskoristim svoju spoznaju od večeri prije. Zaželio sam se pravog tuša, a i htio sam biti 'pravilno ukampiran jer spominjala se neka kiša za noć ili idući dan. Stoga sam otišao u onaj kamp. La casita je vrlo dobar kamp, malo skuplji, ali super je. Sa spaljenim djedicom koji odlično priča engleski i rekao je da nema problema da ostavim puniti u kancelariji bateriju za fotić preko noći. Ja sam otišao do svog kamping mjesta i susreo dvijicu bajkera koji su taman napuštali svoje šatore i išli (valjda na pivu) negdje. Ja sam počeo slagati šator i onda mi se dogodila još jedna zanimliva i pomalo neobična stvar. Čučao sam kraj šatorskog krila i onda je nešto prošlo kraj mene. Cimnuo sam se refleksno i pomislio u prvi tren da je neko pseto, a kad ono skužim - lisica!!! Wau. Nekak se doimala pitomo, a imao sam i rukavice pa sam je pozvao, došla mi je na nekih 5 cm pa malo onjušila i odmaknula se ali i dalje bila blizu. Onda je odjednom opet krenula prema meni, ali samo do stupića gdje sam ja odložio ruksak ibpopela se na nj dignuvši se na zadnje noge. Mislio sam šta je sad, i onda ustima zgrabi komadić sendviča zamotanog u celofan. Sad mi je bilo jasno, znači to si nanjušila, lijo! A taj jekomad i bio namijenjen za životinje. Od polovice koja mi je ostala od prethodne večere, već sam malo dao jutarnjim majmunima, nešto galebovima, i eto zadnjim se komadom lisica sama poslužila. Htio sam joj to odmotati, jer se mučila s tim i mahnito drmala glavom ne bi li došla do sadržaja, ali svaki put kad bih joj se približio uzela bi to i hodala dalje od mene.
Ah rekoh, već ćeš se ti snać... Samo baci onda celofan u smeće :D
Tuš mi je izuzetno godio. Punih pola sata. Prvi pravi u 2 tjedna. Kakav tuš, kakav dan, kakav san...
Post je objavljen 11.04.2011. u 18:41 sati.