Nakon kavice i doručka, jutarnjih razgovora i pozdrava, polako palim dalje. Ne vraća mi se istim putem natrag; nastavljam cestom kojom sam došao, preko Svete Marije i Donje Dubrave, pa nakon prelaska Drave odlazim malom cestom lokalnim selima do Ludbrega.
Zaustavljam i pitam za put nekog starijeg tipa na biciklu koji izgleda kao pokusni pilot Badel eskadrile, pa se cerim sam sebi kako tip izgleda i kako mu je trebalo 20 metara da zaustavi bicikl - a onda nailazim na sljedećeg biciklistu i ostajem bez riječi. Isti Draš - Dudek iz Gruntovčana! Ista faca, crni ravni "škrlak", isto blazirano lice kao posuđeno od Bustera Keatona, breciklin... Zbunjeno se osvrćem tražeći skrivenu kameru, ali ne; frajer je original...
U Ludbregu nalazim malu cestu koja odlazi ka Slanju (planetarno poznatom kao mjesto osnutka MK Veterani - Varaždin, ali i po Žehi - Guardianu) i dolinom rječice Bednje odlazim preko Ljubeščice za Novi Marof. Tu sam već drven ko' daska; na sebi imam ljetno odjelo - više služi kao držač protektora a manje kao zaštita od vjetra, toliko je prozračno. Smrznuo sam se pa glumim guštera na suncu pred lokalnom birtijom, grijem se čajem, navlačim toplu majicu preko odjela i uzimam zimske rukavice, pa umjerenim tempom idem starom cestom preko Zeline za Zabreg.
Post je objavljen 10.04.2011. u 09:02 sati.