Mislite da je meni do očijukanja s policajcima?! K'o da ja nemam pametnijeg posla. Uostalom, ako baš i hoću očijukati onda mogu birati! To što sam u ovom času sama ne znači da se moram spetljati s bilo kojim muškarcem.
Slušajte, imala sam ja u životu i drugih osim vlastitog muža. Ne, ne, ne želim reći da sam u vrijeme braka imala drugih muškaraca, što vam pada na pamet! Imala sam ih prije braka. Ne, nijedan nije bio policajac, ja, ako baš hoćete znati, padam na poduzetnike. Ne diraju mene ni plave oči, ni crna kosa, ni bijeli zubi, ni pločice na trbuhu, mene zanima muškarac koji zna što želi u životu i koji ne gubi vrijeme da to dobije.
Što? Vi mislite da sam mu dala novac kako bih mu se približila i mužu se osvetila? Pa vama su vrane mozak popile! Pardon! Oprostite! Da mi je znati tko vam je to rekao! On? Cijeli život nastojim živjeti pravedno, nastojim i dijete odgajati da bude pravedno i svoje, da cijeni druge, ali da prije svega cijeni sebe. I onda moj suprug, uskoro bivši, nađe drugu, naravno mlađu, i ostavi me. I mene i dijete. I zar nije logično da sam bila sva izvan sebe? A do jučer se sve činilo dobro. Ma što dobro, činilo se savršeno!
Krenula sam po malu u vrtić kad mi je javio, znate, onako pizdunski preko telefona, da on odlazi. Vozila sam i nisam se mogla od šoka koncentrirati na promet. Prikočila sam i dala desni žmigavac te se sparkirala prvo na nogostup, a onda da ne priječim prolaz pješacima produžila sam do parkića. Sva sam se tresla, suze su samo curile, a jecaji otimali. Pa što ako sam se sparkirala na travnjaku? Mislite da bi bilo bolje da sam se zabila u auto ispred mene ili da sam nekoga zgazila? Ma dajte! A taj vaš policajčić je došao i umjesto da me pita zašto plačem, da me pokuša ili utješiti ili prizemljiti, on mi gura pod nos zakon!
Parkiranje i zaustavljanje na nedopuštenim mjestima. Pa i ja sam u braku, i to je neki zakon, ali on je našao drugu i mene ostavlja. Pa što njemu nije došao neki policajac da mu naplati kaznu, jer zbog njegovog postupka sam ja završila na zelenoj površini.
Kad sam ugledala policajca kako lupka po staklu prozora, otvorila sam i rekla joj, molim vas, nemojte, ne znam što radim, muž me ostavio. Još je pitao je li našao mlađu, kao neka fora. Ja sam automatski gurnula ruku u novčanik, mislila sam što prije platim prije ću se maknuti iz te grozne situacije. Izvukla sam to što sam imala u novčaniku. Bilo je 300, ali on je rekao gospođo to je 500 kn, no dobro, dogovorit ćemo se, pa ljudi smo, i spremo novac u džep. Nije ni potvrdu napisao, a nisam ja to mislila tako bez potvrde. Nisam se usudila tražiti, mislila sam bolje tako nego da mi neki kazneni bod još prikelji, a sad ću sve morati sama, trebat će mi auto. On je taj koji je htio uzeti. A kasnije sam vidjela da to nije 500 kao što je rekao nego 300, dakle ja sam platila to što je i trebalo, samo svinja nije napisala potvrdu!
Da nije bilo tog voajera koji snima kamerom s balkona niti biste vi znali za moj prekršaj, niti bih morala iznositi svoju intimu. Uostalom, sve je snimljeno, zašto on niječe? On može pričati što hoće, ali njegova izjava da sam mu plaćala za ljubavnu avanturu je van svake pameti! Kakva je to mogla biti ljubavna avantura!? Što sam mogla učiniti onako zaplakana u autu? Ili bolje rečeno, što je taj šmokljan zakopčan do vrata u tu uniformu mogao učiniti? Seks u autu u parkiću? Ja sam poštena ostavljena žena, a on se samo izvlači jer zna da bi upravo on trebao odgovarati. Jesam, dala sam 300 kuna, ali shvatite, to nije mito, to je bilo iskorištavanje emocionalno potresene žene. Da me barem pokušao tješiti, hajde, možda bih i stala u njegovu zaštitu. Možda bih se sažalila nad budalom, ali ovako…? Kaznite njega, on je primio. Ali vidim ja da nema tu pravde, kadija te tuži, kadija ti sudi.
Post je objavljen 11.04.2011. u 15:28 sati.