Od Subice krivudam dalje; Marija i Zlatar Bistrica, Zlatar, pa se prije Mača odvajam desno, veselom cestom prema Loboru, smještenom na južnim obroncima Ivanščice. Ime su mu dali još stari Rimljani (Labor; radionica, kamenolom). To je malo mjesto koje bi izgledalo sasvim obično i usputno (kad bi bilo nečemu na putu!) da nije vodoskoka na trgu pred crkvom sv. Ane. Ovako izleda pomalo pretenciozno - ali već je i vrijeme da se i zagorci počnu praviti malo i važni! Gledam kako vjetar nosi vodu s vodoskoka pa mi na pamet padne Tom; nešto je fantazirao kako bi danas vozio (jer zbog vjetra ne može letjeti balonom), no jutros se ipak nije javljao na fon...
U Kuzmincu zastajem na čašicu razgovora kod rodbine, pa nastavljam dalje i preko Radoboja se spuštam u Krapinu. Kasnije kod Mustača me Gabi špota "da kak sam se mogel sam tak propelati pokle njeje hiže, da kaj nisem vidil kak su mi mahali, da kaj nisam stal na pijaču!". Sorry, Gabi, nisam ni znao da ste tu na Trškom vrhu doma!
Od Krapine se uspinjem strmim serpentinama cestom prema Pregradi i Desiniću. Ceste su uske i zavojite, no čiste i dobro održavane. Mimoilazim se sa nekoliko motorista; ljubitelji spore vožnje znaju cijeniti ove vesele zelene bregove.
Post je objavljen 09.04.2011. u 14:02 sati.