Marketing
Gologuze zavrzlame
Dan je bio kao i svaki drugi, ujutro malo papanja, malo plakanja, puno pjevanja i plesanja da se mališa umiri. Jedina razlika što je mališa danas odlučio dati do znanja što misli o maminim i tatinim kombinacijama.
Prijepodnevno presvlačenje nakon papice nije bilo ništa posebno dramatično, ali očito ga je zasmetala upravo stavljena čista pelena pa je netom zamijenjenu sa pravim guštom zakakao uz cerek u mislima. Ajde, ništa posebno, događa se.
Poslijepodne smo odlučili otići u prvu šetnjicu, pošto smo primijetili da obožava sunce i svjetlost na licu, brže i lakše ga umiri kad plače.
I tako mi sve tempirali, taman papica roditelja, papica bebe, presvlačenje i idemo uživati u poslijepodnevnom sunčeku...
Ali ovo presvlačenje je bilo urnebesno!
Mama i tata zajedničkim snagama krenuli su u presvlačenje, da budemo brže gotovi.
Taman što smo skinuli staru pelenu, mama je krenula brisati guzu tako da je mališu primila za noge. Odjednom je naš gologuzi pišonja pustio mlaz sebi preko glave! Srećom nije se baš po faci, ali ne moram spomenuti da je sve bilo mokro; robica, pelena, podloga za presvlačenje.....
Obrisali ga, podmetnuli suho ispod njega, i ajmo ispočetka. Dok smo pripremali čistu robicu uslijedio je novi tuš, ovaj put s druge strane. Zakakao je preostali dio robe, podloške i pelene! Ekspresno smo ga skinuli, bacili robicu u pranje, ali dok sam mu ponovno čistila guzu (sa nogama u zraku) uslijedio je još jedan kaking mlaz! Skoro me pošpricao bedak mali, baš ga je krenulo. Nisam znala dal da se valjam od smijeha, tata nije znao što bi prvo, al malog ništa nije ometalo. 
Tek kad smo napokon uspjeli očistiti ga, gologuzi je ekspresno postao umotani. Sve smo strpali u pranje, skoro i njega naglavačke.
Nakon komedije presvlačenja i kakanja, napokon smo se obukli i bili spremni za uživancije. Nakon što je tata jedva utrpao kolica u auto, provozali smo se do dijela kvarta gdje je šetnja malo ugodnija i sigurnija (radi trotoara) i krenuli smo. Mišek je tako spokojno spavao cijelo vrijeme, sa rukicama iznad glave, bez zvuka ili grimase da smo početni plan za šetnju od 20ak minuta na kraju odužili na preko sat vremena.
Bili bi najradije cijeli dan u šetnji kad bi mogli i smjeli (mama se ipak još oporavlja i nije baš lako toliko hodati).
Ostatak večeri je protekao nevjerojatno dobro, dal zbog šetnje ili je to samo slučajnost... u uobičajeno doba večeri su ga počeli mučiti grčevi što je popraćeno jakim plakanjem, ali uspjeli smo ga umiriti i uspavati već oko 22h. Tako je fino zaspao da smo ga morali buditi za sljedeća dva noćna hranjenja.
Post je objavljen 11.04.2011. u 12:28 sati.