Prelazim Laz i odlazim do Gornje Stubice. Tu zastajem da dođem k sebi, uz čaj i malo duhana...
Proljeće je na vrhuncu svoje raspupale svježine! Zar ovi nježni listići lipe ne izgledaju kao da su prolistali na mladom drvu koje se raduje nekom od svojih prvih proljeća? Možeš li shvatiti kako smo maleni i kratkotrajni; stablo koje se ovom čistom svježinom zelenila raduje plavom nebu staro je preko 400 godina! Gupčeva lipa, naravno. Uvijek sam dosad gledao njeno grubo, raspucalo i oštećeno staro deblo i klimao glavom na taj podatak o njenoj starosti, razumijevajući ali ne shvaćajući - tek ovaj put primjećujem da je to stablo živo i osjećam kako je ovako svježe listalo u svako proljeće od te 1573.
Post je objavljen 09.04.2011. u 11:45 sati.