Pričala mi svojevremeno jedna moja „šulerica“ kako su za svojega studiranja, tamo nekih 60-ih godina, njena prijateljica i ona spremile vlakom iz Zagreba za Ogulin. Kući. Kući se tada išlo mjesečno i došle su na kolodvor pola sata ranije, recimo. Bilo je lijepo proljetno vrijeme i one su umjesto u kolodvorskom vestibilu vlak htjele dočekati na Zrinjevcu. Klupe Zrinjevca bile su popunjene za odmor umornih ili dokonih ljudi. Na jednoj klupi sâm sjedio je poznati Ogulinac i one ga zamoliše da sjednu. Danas bi ga vjerojatno prozvali pedofilom jer je radosno napravio mjesta da sjednu kraj njega. Prijateljica moje šulerice zapalila je cigaretu, što je znak da se i prije kapitalističke reforme pušilo na otvorenom. Koliko je tko popušio u zatvorenom prostoru ostat će vječna tajna.
Sada je uslijedio šok: „Puši puši, moj ti kurac lula bio“, oglasio se poznati stariji Ogulinac ne sluteći u mraku što ga čeka: „Susjed Draško, pa ja sam mislila da ste Vi ozbiljan čovjek!“, dočekala ga je pušačica.
Draško je skočio s klupe, udario u zrinjevačku platanu i nestao u parkovnom mraku. Htio je i s lica zemlje, zaključile su prijateljice.
Ma, možda ovo i nije tako „bez veze“ ako se nešto staro iz onoga mraka valorizira u današnje vrijeme. Htio sam reći da su mlade djevojke oduvijek bile privlačne muškarcima svih dobi i uzrasta, a ovi stariji nisu se zvali pedofili, makar to uistinu i bijahu. Kao i danas. No, očito su imali moralnih kočnica pa su svoje simpatije htjeli izbaciti pod okriljem stvarnog mraka, čisto bezazleno, ali eto, znali su stvarno popušiti.
Za ovakav uvod u današnji post asocirala me je emisija Radio Ogulina „Hripkoteka“ o kojoj imam visoko mišljenje i o kojoj sam se nedavno osvrnuo na svoj način. Ostajem i dalje uvjerenja da autor te emisije ima nešto više za reći ovomu društvu, da je kompetentan za to, ali i da je sputavan. S obzirom da je starijega kova možda se još nije riješio dojma ljudske ideologije staroga sistema i teško se privikava na novi sustav koji preferira isključivo kapital. Vjerojatno se taj sustav zbog toga i zove kapitalizam. Nekada se razmišljalo jednoumno, a danas pluralistički po sustavu HDZ-a.
Ivica Hripko, autor Hripkoteke u nedjelju je, 3. travnja 2011. godine, tako naivno, a to znači i pošteno, pozvao Ogulince da se organiziraju pred svojim kućnim pragom kako bi prinesli žrtvu, zapravo obol, za ozdravljenje ekosustava ovoga našeg planeta. Ovaj smo planet doveli do apsurda; živimo u njemu i od njega, a sustavno ga uništavamo. Otpad, ma koje vrste, uvijek je opasan za ekologiju i uvijek ga je potrebno (potrebito, što bi rekao dipl.inž. župan i dipl.oec. gradonačelnik) ukloniti na pravilan način. U staro vrijeme bilo ga je malo pa je mjesna zajednica znala povremeno organizirati „radne akcije“ i urediti svoj okoliš. Nije bilo teško organizirati uređenje jer je narod htio akcije, a htio je i čisti okoliš. Danas, pak, ima puno smeća, ali se za njega ne brine nitko (ako ne može zaraditi u mutnom).
Zato je poziv na uređenje svojega dvorišta (makar se ono zvalo kanjon rijeke Dobre) može smatrati arhaizmom. Današnji sustav ne dozvoljava pojam društvene korisnosi, današnji je sustav idiotiziran pa je budala onaj koji se zalaže za društveno koristan rad, za štednju, za oslobađanje od kapitala u njegovu najodvratnijem smislu. No, ovaj poziv Ivice Hripka vratio me na trenutak u vrijeme kada sam bio sretan; možda zbog mladosti, a možda i zbog humanosti političke ideologije. U svakom slučaju hvala mu na iskrenosti i naivnosti, vrline koje bi trebale karsiti sve ljude i povezivati sve moguće političke sustave, ma kako se oni zvaše i zovu.
Ali, jedinu poveznicu starog i novog sustava primijetio sam nedavno u puški Marka Vukovića i njegova kompanjona po puški. Puška je, naime, i u starom sistemu bila vrlo značajna kako bi njome obranili domovinu jer je stalno bila ugrožavana. Danas nam domovina nije ugrožena jer nas „čuva“ NATO, ali pušku proizvodimo kao komponentu našega gospodarstva. Ta proizvodnja smanjuje naše inozemno zaduženje pa upravo zbog toga nismo „dužni k'o Grčaka“, a manje zaduženi i od Španjolske i nekih drugih europskih zemalja!? Tako je barem odgovorila na zastupničko pitanje naša premijerka, a zaslužna je i za proizvodnju pušaka držeći jednu od takvih. Na pitanje da li je neki dan držala pušku Marka Vukovića, odgovara: „Pa jest, držala sam pušku u ruci, puška je dobra!“ Nije uspjela odgovoriti da li je stigla pušku napuniti i isprazniti prije nego su uhitili njihove proizvođače, ali je stigla reći da su uhićenja dokaz da nitko nije nedodirljiv!!!
Pa ti sad imaj pušku poveznicu.
Post je objavljen 10.04.2011. u 06:00 sati.