Znate, uvijek sam htjela ono sto nisam mogla ili smjela imati. Vidi se to po cinjenici da sam ostala trudna s ozenjenim muskarcem. Udala sam se s trbuhom do zuba, u vjencanici boje sampanjca - jednostavno se nisam mogla udati u bijelom, bila je to velika svadba iako smo oboje htjeli nest jednostavno.Medeni mjesec smo proveli u toplicama s 5 zvjezdica, za mene je to bilo pretjerano, ali mi je godilo. Dva mjeseca poslije rodila sam dva prekrasna sina, nema potrebe za imenima. Bilo je komplikacija prilikom porodjaja, nakon svih pretrpljenih bolova, morala sam roditi carskim rezom. S. je svo vrijeme bio uz mene, iako je to propustio sa svojom prvom zenom i njihovo dvoje djece. Obecao je da ce sve sto je propustio u prvom braku nadoknaditi sa mnom. Lijepo od njega. Steta samo zbog svadja prozurokovanih divljanjem mojih hormona.
Babine su cudna stvar. Doslo je toliko ljudi da je to nevjerovatno, dobili smo toliko stvari da smo morali kupiti jos jedan ormar. Moja mama je postala baka u 40-oj, a baka prabaka u 60-oj, dosla je i moja prabaka. Bilo je to zanimljivo druzenje, ja sam prva u pet generacija koja je rodila blizance. Ne mogu vam opisati koliko su lijepi, obojica imaju tamnosmedje oci na tatu, moje usne, obrve, rumene obraze i oblik lica. Nadam se da ce bit visoki i zgodni na tatu. Nikad nisam ni pomislila da cu biti toliko sposobna voljeti nekog, kao sto volim svoja dva andjela. Prohodali su, iako jos nisu sasvim sigurni pa se pridrzavaju, pomalo i pricaju, preslatki su. Napravili smo veliku frku oko imena, odmah smo se dogovorili da cu jednom ime dat ja, a drugom on. Prvi izbori se nisu slagali, kao ni drugi, treci cetvrti, peti... Na kraju smo se jedva slozili, jedan po S.ovom najboljem prijatelju koji je poginuo prije nekoliko godina, a drugi po imenu koje mi se oduvijek svidjalo.
Opet sam se nasla u nemogucoj situaciji, zapravo, meni je moguca, itekako.
Moj nekoc najbolji prijatelj, poseban, ponosan, temperamentan, pametan, ali pomalo naivan. Vratio se u grad. Upoznali smo se kad smo krenuli u srednju, ja u gimnaziju, on u ekonomsku, ista skola, ista smjena, isti kat, ali smo se prvi put sreli za novu godinu koju sam organizirala. Nase upoznavanje je bilo zanimljivo, prvo sam vidjela njegovo ime na popisu gostiju i pitala koji je on? Pogledi su nam se sreli, nasmijali smo se jedno drugom, on je ustao i prisao mi da se upoznamo. Imala sam osjecaj da je svijet stao kad mi je pruzio ruku i rekao, glasno: -Dragan.
Ema me poslije odvukla da me pita sta je to bilo.
-Koje?, pitala sam zacudjeno.
-Dragan?
-Sta s njim?, pravila sam se luda.
-Ok. Ako ti tako kazes.
Vjerovatno je mislila na kemiju medju nama koja je bila vidljiva. Bila je tu i njegova cura, tako da tad jos nijedno od nas nije nista pokusalo. Tu vecer sam se spetljala s necijim rodjakom, koji je tu bio samo za praznike. Sutradan, kad smo cistili prostor, Dragan se pojavio, nepozvan i nenajavljen. Pomogao nam je u pospremanju, a poslije i u ispijanju ostatka alkohola. Taj dan sam se smijala kao nikad u zivotu, i to je bio dan kad smo postali najbolji prijatelji. Zajedno smo izlazili, pili, mamurali, plakali, smijali se, u prvo pola godine naseg druzenja, moja prijateljica se zaljubila u njega i bili su zajedno nekoliko tjedana, ona je bila previse ljubomorna i on to nije mogao trpit pa je ostavio, ona nas je poslije optuzila da mutimo, da je ostavio zbog mene, da smo ovakvi i onakvi. Tad to jos nije bilo istina.
Na ljeto, otisla sam na more, nismo se culi ni vidjeli 20 dana, u povratku smo imali prometnu, neka pijana budala se zabila u nas - par savova, potres mozga i 5 dana u bolnici. Dragan je bio prva osoba kojoj sam se javila, nasli smo se na kavi. Nikada ga nisam vidjela tako zabrinutog.
-Jesi dobro?
-Jesam.
-Je l' te boli?, prelazio je prstima po savovima na celu.
-Aj! Boli kad diras!
Nasmijao se.
-Znas sta?
-Sta?, pitala sam.
-Volim te.
-I ja tebe.
Bilo je to kao prijatelj prijatelju. Barem sam tako mislila.
-Ne. VOLIM TE!
Poljubio me. Bio je to savrsen poljubac. Mozda cak i bolno savrsen. Jer oboje smo bili svijesni da smo postali vise od prijatelja i da je nase prijateljstvo, kakvo znamo, gotovo. Ali bio je to i pocetak neceg novog, stranog.
Bila je to burna veza, vodali smo se po gradu pred svima, ljubili, grlili, mazili, a i svadjali, o kako smo se samo svadjali, oko svega! Uvijek bi se pomirili. Bile su to argumentirane svadje, o politici, vremenu, skoli, prijateljima, nama. Nikad se nismo vrijedjali. Znali smo se inatit jedno drugom, kad bi se posvadjali odmah bi nasli nekog drugog i pravili se da ga volimo, povrijedili smo mnoge tako.
On mi je bio prvi, a i ja njemu. Sve sto sad znamo o seksu smo naucili zajedno, isprobali smo apsolutno sve, od jednostavnih stvari do vratolomija, od kreveta do javnih mjesta. Nijednom nas nisu uhvatili, ali vazan je bio samo adrenalin koji je ta opasnost stvarala.
Bilo je uspona i padova, ali uvijek smo se vracali jedno drugom. Sve do jednom.
On je nogometas, i to vrlo dobar, zapravo odlican. Sa 16 je igrao sa prvom postavom. Nisam propustila ni jednu utakmicu. Jedne nedjelje dosli su skauti iz grada s drugog kraja drzave i pozvali ga sebi. Bila je to prilika koju je cekao cijeli zivot.
-Ne idem., rekao mi je par dana poslije.
-Kako mislis ne ides?!
-Ne mogu te ostavit. Ne zelim zivjeti bez tebe.
Suzdrzavala sam se da ne zaplacem.
-NE! Ides i gotovo. Necu ti dopustiti da si unistis zivotnu priliku zbog mene.
-Ali... Sta je s nama? Sad ce nam dvije godine, ne mogu otici.
-Mozes i hoces. Dvije godine? Ne bi mi to docekali.
Zbunjeno me gledao, nista mu nije bilo jasno.
-Kako mislis da ne bi docekali?!
-To vise nije to. Zao mi je. Nisam znala kako i kad cu ti rec, ali imam drugog.
-Drugog?!, ludio je.
-Da.
-Tko je on?! Kako si mogla?! Vjerovao sam ti!
-Ne znas ga, stariji je, studira ovdje. Oprosti. Nisam te htjela povrijediti.
-Vraga nisi! Droljo! Ne zelim te vise nikad vidjeti!
Otisao je. Ljut i povrijedjen. Bila sam slomljena, danima sam neutjesno plakala. Nisam htjela da tako zavrsimo, ali to je bio jedini nacin da ga nagovorim da ode, znala sam da bi zbog mene ostao i morala sam mu reci sve te lazi, naravno da nisam imala drugog, voljela sam samo njega.
~~~
Od tad su prosle 3 godine. Jedna kratka veza, nekoliko avantura, puno alkohola, brak i dvoje djece.
O njegovim uspjesima sam citala u novinama, bio je brilijantan. Imao je par cura u medjuvremenu, ali nikad nista ozbiljno.
Prije desetak dana, krenula sam na kavu s Emom i Anom, jedino je Ema znala sta se dogodilo onog dana prije nego sto je otisao. Kad sam dosla, razgledala sam da vidim 'ko je jos tu, i nisam obracala paznju na njih dok nisam skroz prisla, uvijek smo sjedile za istim stolom. Okrenula sam se prema njima i ugledala njega. Dragan je bio tu, vratio se. Bila sam u soku. Sjedio je ondje, prekrasan i savrsen kao i uvijek. Samo sam ga gledala, nisam bila u stanju progovoriti. Njih dvije su ustale i krenule, Ema mi je rekla da mu je objasnila sta je bilo onda i da cemo se cuti kasnije. Klimnula sam, jos nesvjesna situacije. Ustao je, zagrlio me i poljubio u obraz. Sjela sam na kauc pored njega, i dalje nista ne govoreci.
-Jesi dobro?, pitao me.
Sjetila sam se Onog dana, kad me pitao to isto i par trenutaka poslije mi izjavio ljubav.
-Jesam., jedva sam prozborila. -Kad si se vratio?
-Nocas.
-Do kad ostajes?
-Vratio sam se, sreco, za stalno.
Zaplakala sam.
-Oprosti., spustila sam pogled.
-Zbog cega?
-Zbog onog sto sam rekla. Onda. Nikada si to necu oprostit, ali to je bilo za tvoje dobro.
-Oprosteno ti je, Ema mi je objasnila. Hvala ti za to.
-Hvala?!
-Da nije bilo tebe, da nisi rekla sve ono, ne bi otisao. Ne bi iskoristio tu priliku, poslao bi ih sve k vragu. Bio sam s par cura, pokusao sam te zaboraviti, ali, unatoc svemu sto sam mislio da si uradila, nisam mogao.
-Dragane., pokusala sam sprijecit ono sto je htio reci, shvatila sam da mu Ema nije rekla sta se sve u medjuvremenu dogodilo, S. joj se nikad nije svidjao.
-Jos uvijek te volim, jedina.
Poljubio me. Nisam se opirala. Voljela sam i ja njega, tako mi je prokleto nedostajao. U kaficu vise nije nikog bilo, krenuli smo.
-Otpratit cu te., krenuo je prema kuci u kojoj sam prije zivjela.
-Ne zivim vise tamo.
-Kako mislis? Preselili ste se?
-Nismo, ja sam otisla.
-Kupila si stan? Stalno si govorila kako ces otici cim napunis 18, ali nisam mislio da ces to stvarno uciniti. Svaka cast, srce. Gdje je? Koliko soba? Imas cimerice?
-Dragane, moram ti nesto reci.
-Sta je, duso?
Njegovo tepanje nije nista olaksavalo. Digla sam lijevu ruku i popravila prstenje. Shvatio je prije nego sto sam to izgovorila, ali vidjela sam mu u ocima da to ne zeli prihvatiti. Problijedio je.
-Udala sam se.
-Kad?
-Prije godinu i par mjeseci.
-Za koga?, zvucao je ocajno.
-Sjecas se S.-a? S mora, pricala sam ti o njemu.
-Cekaj, ozenjeni S.?
-Da, ostala sam trudna pa se razveo.
-Trudna?, nije vise mogao stajati, sjeo je na plocnik i naslonio se na pozidu.
-Rodila sam blizance, proslavili su prvi rodjendan neki dan.
-Pa, ovaj, cestitam.
-Dodji. Zelim da ih upoznas., pomogla sam mu da ustane, uzela za ruku i krenula kuci.
Opirao se.
-Cekaj, a S.? Ne zelim da imas probleme s njim zbog mene.
-S. je na putu, ne brini. Samo je Helena tu.
I tako sam mu na putu kuci ispricala kako se sve to dogodilo, 'ko je Helena, gdje S. radi pa nije kuci. I sve sto mi se dogadjalo otkad je otisao. Helenu je osvojio na prvi pogled, a ni blizanci nisu bili ravnodusni. To mi je drago, jer on ce sad puno vremena provodit s nama, kao prijatelj.
Nisam dugo pisala. Vjerovatno zato sto sam zaboravila password. :) Nadam se da se citamo. :*
Post je objavljen 16.05.2011. u 22:35 sati.