Pogled tvoj na tijelu je mojem. Dodiruje me, ljubi me. Od dodira nista vise, a meni opet dovoljno.
Udisem zrak koji dises i ti, dodirujem tijelo tvoje.
Zar zbilja pogled tvoj na tijelu mom slucajno zalutao je? Zar zbilja toliko puta to dogodilo se? I sve je sasvim slucajno?
Pogled moj od tijela tvog ne odvaja se. I on govori sve sto bih trebala ja. Rijeci su prazne, bez smisla. Pusti da djela govore sve.
ps: Stvari koje inace tu pisem, nisu istnite niti su mi se dogodile. Mogu biti inspirirane dogadjajima koje mi se dogadjaju ili koje sam vidjela, ali uvijek mijenjam detalje koji u objavljenim pricama budu bitni.
Post je objavljen 07.04.2011. u 23:49 sati.