Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/topsicret

Marketing

hrabra žena



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us

Ispričat ću vam jednu istinitu priču, priču o jednoj hrabroj ženi. Vjerojatno je na svijetu veliki broj hrabrih žena od kojih svaka ima svoj, jedinstven životni put, satkan od radosti, nevolja, borbe. Možda je svaka žena hrabra na svoj način i svaka nosi svoj križ, samo se nije našao dovoljno dobar pripovjedač da njihovu priču ispriča svijetu i one su ostale bezimene žene, svaka sama sa svojom sudbinom.
Bit će to kratka priča, na čijem kraju stoji nada. Nada i vjera u život.
Majka ove divne žene umrla je od raka dojke s nepunih trideset godina. Iza sebe je ostavila dvije kćeri, jednu manju od druge, tek djevojčice koje su na pragu života morale gledati patnju i smrt osobe koju su voljele.
Dvadeset i koju godinu kasnije, jedna od njih dvije otkriva kvržicu na dojci i suočava se s poraznom istinom da boluje od raka, bolesti današnjice, koja kako mi se čini ne bira ni dob, ni spol, ne praveći razliku između dobrih i loših.
Neću vam pričati o tome kako je prvo osjetila šok, zatim nevjericu, a onda bol, pa negiranje, te na koncu suočenje s istinom.
Neću vam pričati o tome kako je bila na operaciji.
Neću vam pričati o tome kako su joj rekli da će nakon šest mjeseci kemoterapije morati ponovno na operaciju, na kojoj će joj odstraniti obje dojke.
Neću vam pričati o tome kako je svoju divnu plavu kosu koja je sezala do pola leđa odrezala na kratko, jer će i onako ispasti za 21 dan.
Neću vam reći ni da je njena sestrau koja živi u Nizozemskoj neutješna.
Umjesto toga ću vam reći da je odlučila živjeti zbog svoje kćeri, malene dvogodišnje djevojčice u čiji pogled je stalo cijelo nebo, a u čijem je osmijehu cijeli svijet. Malena Lota je prijateljica mog sina i ove su fotografije snimljene za njegov rođendan.
Odlučila je da je bolest ne može pokoriti.
Odlučila je biti hrabra žena.

Ona je diplomirani sociolog, diplomirala je na Zagrebačkom sveučilištu, no na žalost nikada nije mogla dobiti posao u struci.
Stoga joj je hobi postao životni poziv. Od hobija je, zahvaljujući vlastitom talentu, uspjevala živjeti.
Njen suprug, mlad i jednako talentiran, stvarao je skupa s njom. Živjeli su u iznajmljenom stanu, imali su maleni dućan u kojem je kupovala probrana klijentela i njihovi prijatelji.

Samo mjesec dana nakon saznanja za njenu bolest, morali su zatvoriti dućan, otkazati iznajmljeni stan i preseliti se natrag k njegovim roditeljima, jer moja divna prijateljica danas treba pomoć svoje obitelji u borbi za vraćanje svog života.
Ona želi pobjediti bolest kako bi nastavila tamo gdje je stala, kako bi mogla i dalje stvarati divna, mala remek djela istim tempom kao i ranije.
(Pogledajte što Lota nosi oko vrata, a što njena mama ima na ruci. Svaka je je jedinstvena, kombinacija kože, konca, Swarowski kristalića, poludragih kamenčića....)

A zaista su predivni ti komadi nakita, svaki unikatan, savršeno oblikovan, izrada dovedena do savršenstva.
Mogu se pogledati na stranici http://www.etsy.com/shop/lottaart ili na facebooku profilu Lota Art.

lotaart


Ta hrabra žena je prošla prvu kemoterapiju. I dalje radi. Brine se za svoje djete. Voli svog muža. Posjećuje prijatelje. Ne leži i ne prepušta se. Stvara.

Divim se hrabrim ženama.

Mojoj prijateljici Lidiji želim da na kraju ove bitke, dobije rat.

Jer život je lijep, tako barem ona kaže. A ja, ja joj vjerujem.

Za život.



Post je objavljen 07.04.2011. u 22:10 sati.