(ili ti neželjeni pogled kroz prozor, 7. travnja, na osječku zaobilaznicu u daljini...)
Kao da je jasno vidim.
Upire prstom i svraća
zbunjene oči
dvogodišnjaka na bljesak vatre –
jedan od onih što bezmilosno kidaju harmnoniju noći
u neshvatljivu slavu prolupalih vrijednosti.
Napipavam nit tišine
u nadi da ipak
ne može izumrijeti tek tako
vrsta
dobrovoljno izgubljenih
i da se možda
baš u toj glavici
podrugljivo smješka
ćudljiva narav
vuka.
Post je objavljen 07.04.2011. u 20:37 sati.