Vojna pošta sto kroz tri
Mali grad na granici
Baš je teška godina
Kad kraj tebe nisam ja
Dok vojnici ratuju
Cure za njih strahuju
Ovako nekako je išao pjesmuljak grupe Zana, koji sam čuo nebrojeno puta dok sam gulio vojni rok JNA u drugoj polovici osamdesetih, jer su nam je neumoljivo puštali na razglasu, valjda da nam dignu moral, mada nisam siguran koliko je to uspješno bilo uz ovakvu pjesmu. Nije mi pala na pamet svih ovih godina, sve do prije neki dan, kad sam ugledao na kiosku magazin za vojnu povijest, koji se zove, zaista originalno “Vojna povijest”. Izdaje ga Večernji list. Logo se sastoji od dva velika slova VP. Prva asocijacija na to mi je bila vojna pošta, i stihovi su nadošli sami.
Glavni urednik je Zvonimir Despot, autor je knjiga "Međugorje. Tajna Gospinih ukazanja", "Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Zagreb i središnja Hrvatska", "Tito-tajne vladara. Najnoviji prilozi za biografiju Josipa Broza", "Pisma Titu. Što je narod pisao jugoslavenskom vođi". Knjigu "Tito-strogo povjerljivo. Arhivski dokumenti" objavljuje skupa sa Perom Simićem, novinarom beogradskih Večernjih novosti, koji je i sam objavio nekoliko naslova o Titu, na kojima je dobrim dijelom bila bazirana Vrdoljakova blago rečeno sporna dokumentarna serija “Tito”, iako Simić nije povjesničar, već ekonomista.
Večernji list uopće ne čitam, čak ih ne podnosim, jer su desničarsko-konzervativne novine. Čitati novine, čija su udarna pera Milan Ivkošić i Tihomir Dujmović, čiji tekstovi šire mržnju, ne pada mi na pamet. Ipak radoznalost u meni je ovaj put pobijedila principijelnost pa sam ipak izdvojio 20 čn za mjesečnik VP. Odmah da naglasim da zbog nedostatka vremena do sada nisam stigao pročitati magazin, već sam ga uspio samo prelistati, pa o tekstovima u prvom broju VP-a ovdje neće biti riječi. Glavne teme ovoga mjesečnika, koliko sam stigao vidjeti, će biti prvi svjetski rat, drugi svjetski rat i jugoslovenski ratovi devedesetih.
Međutim pravo iznenađenje dolazi na samom kraju magazina, moram priznati da nisam mogao vjerovati u ono što sam tamo našao. Naime u rubrici nazvanoj “Militarija” (u suradnji sa njuskalo.hr) se nalazi mali oglasnik za kupovinu/prodaju vojne opreme, uređaja, amblema, itd. Između ostalog tu se može naći amblem “hrvatsko-talijanske postrojbe koja se borila na istočnom frontu u drugom svjetskom ratu”, cijena 500 kn. Zatim mi je pažnju privukla “srebrna medalja za hrabrost NDH” koju je dodjeljuje Ante Pavelić !? 600 kn treba izdvojiti za ovo “odlikovanje” pronađeno nakon djedove smrti među njegovim stvarima (kako piše u oglasu). Tu nije kraj, u ponudi je i “NDH kapa, dobro očuvana sa znakom na kapi, napravljena od pamuka”, cijena 200 kn. Na treba ni sumnjati da je već prodana, dobro će nekome doći za idući Thompsonov koncert.
E sad pravo mi nije jača strana, pa me zanima sljedeće :
1. Da li je kažnjivo prodavati i oglašavati ambleme, ordenje, znakove, kape i ostale predmete vezane uz zločinačke i fašističke režime ? Ako je kažnjivo, kakve su sankcije predviđene za to ?
2. Ako i nije zakonom kažnjivo, svakako je nemoralno oglašavati oglase takvog tipa i jedina koliko toliko moralna reakcija glavnog urednika (nakon takvog “propusta”) bi bila ostavka na svoje uredničko mjesto.
Iskreno rečeno, sumnjam da ćemo dočekati išta od ovoga, ni sankcije ni ostavku. Prije će biti da ćemo u drugom broju VP-a imati još više oglasa ovakvog tipa.
Post je objavljen 07.04.2011. u 15:03 sati.