Marketing
Novi pocetak
Italija i Korzika
U ponoc, 13.03.2011. krenuh ja tako ponovo na put. Nocnim vlakom za Veneciju zapoceo sam drugi dio svog putovanja (oko Europe). Ovaj put sve je pomalo cudno... Bilo je cudno i prvi put, ali sad je nekako drugacije. Valjda treba vremena da se covjek uhoda i privikne na novi rezim zivljenja; a ovoga su puta neobicne i nesvakidasnje okolnosti pridonijele jos vecem osjecaju uzbuđenja izmješanim s emocijama zbog odlaska.
Na dan odlaska vidio sam gotovo cijelu svoju obitelj; sem ujaka kojeg ovim putem pozdravljam :D Vidio sam i nekolicinu (biker i biker wannabe/gonnabe) frendova koji su me ispratili :) hvala im na tome.
Kad smo napustali Dobovu to je bilo to; otisao sam...
Uz drijemanje i dugacko cekanje na Ljubljanskom kolodvoru; kada sam mislio na nekoga tko je takoder tada bio u Ljubljani :), oko 7 sam stigao na kolodvor Venezia Mestre. Vidio sam ju jos iz vlaka. Prisao sam joj s leda; a moja "nova" frizura, reputacija kolodvora Mestre i doba dana ucinili su da sam ju uzasnuo, umjesto iznenadio :D
Bila je to Nika; moja Viško-bosansko-istarsko-talijanska prijateljica. Da ne pojasnjavam sve posebno, ona u Veneciji studira arhitekturu na IUAV-u i sad je bila idealna prilika da se vidimo na njenom novom terenu. Ona zivi s jos 4 cimerice u jednoj kuci pa meni nije bilo nimalo tesko biti njihov gost ta tri dana :P
Bilo mi je u svakako divno, a Nika, Sara, Elena, Gloria i Flavia bile su super domacini. Nika me vodila na svoj faks gdje sam slusao povijest umjetnosti. Mislim da sam pogodio valjda najinteresantniji sat jer je zena pricala o nekom srednjevjekovnom umjetniku/arhitektu (zaboravio ime; znat ce Nika) koji je osmislio kovanice koje su se koristile u ondasnjim bordelima. Postojalo je 16 sluzbenih poza pa je postojalo 16 kovanica (valkda kao žetona :D) koji su na pismu imali rimski broj; a na glavi, pogađate, pozu. :)
U Veneciji sam vec bio; al opet su me oduševili ti njeni beskrajni kanali i mostovi. Jako dobar dio boravka u Italiji bila je sarma. Ne znam vise jel bila od Nikine mame il bake al bila je oooodlična :P
moji dragi domacini
Zadnji dan (utorak) je bio super jer smo navecer imali malo oprastanje; obzirom da sam ja putovao nocnim vlakom za Pisu, na kojem nam se pridružila i zajednička prijateljica Laura, koja zivi u blizini Padove. Dosla je do nas s dečkom Mircom; pa smo se bas lijepo družili i zabavljali. Od svega toga najteze mi je palo to sto sam uspio leci tek pola sata i onda morao na Mestre na vlak u 3:11 a.m. Taj je pak vlak bio super jer je bio poluprazan i moglo se čisto lijepo spavati. Kad sam stigao u Firenzu gdje sam morao promijeniti vlak, uopće mi se nije dalo van. Ipak nekak sam se prebacio u taj drugi koji nije imao kupee niti izvlacive stolce :( iz tog se vlaka sjecam samo neka dva mutava Amera koji su cijelo vrijeme ponavljali kak su jos uvijek pijani, a isli su na Pisa aerodrom. Ja sam sišao stanicu prije, u Pisi. Tu me spasilo što sam imao maznuti kišobran (sorry curke; Flavia mislim) jer je kiša opet počela padati, kao i cijelu proteklu noć. Ipak sam nekako, s dvije preteške torbe i šljapkajući po mokrim kolnicima, odradio turističku turu po Pisi; između ostalog i da ubijem vrijeme do vlaka za Livorno. Zgodan gradić, kosi toranj i to je to.
nagnuta gradevina
S druge strane Livorno, luka 10 minuta vožnje vlakom od Pise malkice mi je bio draži jer: 1. je na moru i 2. 18 je kilometara bliže mom Kawasakiju :D
Prošetao sam gradom od kolodvora do luke!
vojnik :D
marina
celavi u Livornu
ova slika je tu in memoriam baby blu, znat ce koga se tice ;)
Doslovno su mi otpala leđa, ponajviše od alkoholnih poklona koje nosim na Korziku. Malo se umanjila bol kad sam ugledao lice sa takom oko čela, upečatljivi simbol Korzike, na dimnjaku Corsica Ferries trajekta, mega express petice, koja vozi liniju Livorno-Bastia.
moj brod
i dobrodoslica
To je to. Jedva čekam...
zadnji pogledi na Italiju
Dok isplovljavam i zatvaram poglavlje Italija (bar zasada) još se jednom zahvaljujem curama, Glorii kaj je draga i mirna, Sari što je zanimljiva, smiješna i podsjeća me na Zlatu Mück; Elenu što je super pazila na mene i skoro otišla sa mnom i Niku zato što je... Nika :)
Korzika
Nakon drijemanja/spavanja ulazim u poznatu luku... Wau, dobar osjećaj. Veliki brodovi u luci i poznati obrisi grada.
Corse
volim ovaj otok
detalj
Bastia
mocna fotka
dragi ljudi; redom: Pascal, Guillaume, Christine??, Marjorie, moi
Zovem Guillaume-a da sam stigao. On mi kaze da radi i da ce me skupiti Pascal, isti njegov frend koji mi je i motor do njihove garaže dovezao. Opet kisa vani.. Srecom, stara siva 306ica je tu blizu, upoznajem Pascala; kul tip :D
Odvezao me do apartmana Guillaumova kolege gdje sam ja spavao. Pogled na more - vise nego dovoljno ;)
I to da sam od sutra opet na motoru!
evo ga, apartman
i ja
Spavao sam odlicno. Ujutro u 9 Pascal i Guillaume dolaze po mene. Idemo po chain kit (lanac) koji su oni narucili za mene. Isto tak mi kazu da je akomulator mrtav :(
U moto-ducanu jos jedna losa vijest; lanac nije dobar, stigao je za model Z750, nesto noviji od mojega. Srećom, ja sam iz Zagreba zvao servis u Ajacciu gdje su mui gumu mijenjali i naručio dobar lanac. Opet se sve posložilo: na kablove smo kod G. kresnuli kawu, koja je odmah dobila dugo željeni đir i pun tank juice-a; a G. je nazvao servis gdje rekoše da me lanac čeka :) I to upola jeftiniji nego u RH :D
Bio sam super sretan. Taj su me dan izveli na rucak na pizzu :p i navecer me Pascal s Guillame-ovim kolegama s posla (murjacima :D) izveo van. Dobro su me opili. Najviše rumom sa sokom passion fruita. Bili smo po više klubova i za kraj; kako svaki dobar izlazak završava, na predobrom ogromnom double kanibal sendviču; oko 5 ujutro. U pola 6 pao sam u apartmanu u krevet, a s tim su pali i moji planovi da rano ujutro picim za Ajaccio na servis. Prespavao sam jutro i sve prebacio na subotu ujutro. Popodne sam odlucio iskoristiti za posljednju voznju sa starim lancem i posjet krajnjem sjevernom vrhu Korzike; koji se zove Cap Corse. To je jedini dio koji mi je ostao za vidjeti od prošle posjete Korzici i uistinu je predivan. Odlični pogledi svuda uokolo, uključujući i onaj na Elbu, moćne vjetroelektrane, sunce, vjetar, ceste... Korzika
Korzika
EveryTrail - Find hiking trails in California and beyond
Vratih se u pravo vrijeme za večeru, koju su zajedno pripremili Marjorie i G. i bila je odliiična; a jelo se zvalo Tartiflette, mislim... Fino napunjena želuca zaputih se do apartmana.. Posljednja noć u Bastii. Gledao sam "Daleke rođake" na dvd-u ali brzo odoh na spavanje jer sam si za drugi dan odredio start u 7:00!
Obožavam jutra na motoru; a pogotovo ovakva kakvo je bilo te subote na Korzici... Predivan dan, cesta, krajolici: prolazim kraj mjesta gdje sam se slomio ;), kroz predivan gradić Corte i naposlijetku preko prijevoja Vizzacvona (tako nesto) gdje su zavoji super!
meni jako dragi dio Korzike, prijevoj Vizzacvona
Put do Ajaccia traje cca. 2h, no ja sam, uz malo kasniji start, nakon ranojutarnje kave s Guillaumeom i zaustavljanja radi fotkanja u servis Speedy bike stigao u 10:00.
Gospodin Marcini me prepoznao. Rekao sam mu da sam ja taj koji je naručio lanac i kratko mu ispričao što se sve dogodilo. Njega se pak ja dobro sjećam jer smo prošli put, kad sam u njegovom shopu mijenjao zadnju gumu; u neobaveznom ćaskanju o motorima, došli do činjenice da je on nastupao; a 2 puta čak i pobjedio na enduro/motocross natjecanju na kojem sam ja bio u 10.mj prošle godine kada je na istom nastupao Julien, zaručnik moje prijateljice Sabine :D koje li zgodne slučajnosti!
Ostavljam motor i idem prošetati do Quick restorana po jutarnju dozu besplatnog interneta! Quick nije još radio, ali net je! I bik je gušt sjediti na terasi obasjanoj suncem.
novi lanac
Ajjacio, plaza
Beogradjanin ;)
Kad sam se vratio, bajk je bio gotov, a ubrzo i njima radno vrijeme; pa sam sa svojim 'korzikanskim' mehaničarom Yoricom otišao na pivu. On vozi SV-a 650! Porazgovarali smo; on je iz Toulona, a tu je došao sa starcima i radi i ok mu je! Pojma nije imao di je Hrvatska, ko ni hrpa ljudi koje srećem... Al eto pokazah mu. Pozvao me u đir kasnije, ali morao sam odbiti jer je valjalo još natrag do Bastie, spremiti se, oprostiti se, pa opet do Calvija na noćni brod za Toulon. Bilo mi je nekako žao otići, ali eto to tako biva :(. Oprostio sam se s mojim divnim domaćinima, G., M. i s klincima, kojima se od srca zahvaljujem!!!!!! Navratio je i Pascal pa sam se i s njim pozdravio. Očekujem ih sve u Hrvatskoj, jednom. Njih dvojica (obojica voze CBR-ke 900) pridružili bi mi se u Skandinaviji, ali žene ih ne bi pustile :P pa je sve ostalo samo na ideji...
kisa me naravno oprala
mjesto gdje sam se prije 4 mjeseca sasio i slomio kost
malci od Delattreovih
mi svi zajedno
Otišao sam. Noć i put do Calvija bili su mirni i blagi, s ogromnim mjesecom koji me pratio i svojom se jakom svjetlošću tu i tamo probijao kroz mnogobrojne oblake. Na ukrcaju u brod bajkerski par :) Cura i dečko na velikoj Yamahi 1300!
Calvi
Bikers
Umoran i pun dobrih utisaka na brodu zaspah...
Post je objavljen 23.03.2011. u 17:17 sati.