Radio je do kasno u noć. Svi su već otišli kućama stisnuti se uz toplu guzu svoje ili tuđe žene i tek je nekoliko svjetala ostalo upaljeno u čitavoj zgradi…možda i greškom. Ne znam što je točno radio ali znam da mu je svega bilo dosta jer jedan problem nikako nije mogao testirati kako valja. Radilo se o hlađenju nekog uređaja, a voda je puštala bez da je mogao utvrditi gdje točno.
Dosjetio se! Kondom! To je ono što mu treba! S njim će se poslužiti da provjeri to što ga zanima.
Trk do kioska! Iako je povremeno vozio bicikl i smatrao se sportskim tipom pošteno se zadihao dok je došao do kioska, a bio je i jako nestrpljiv…
- Paketić kondoma molim! - zagrmio je jedva dolazeći do zraka.
- Nema… - odgovorila je teta prodavačica nezainteresirano
- Nema!?!?!?!?! Pa kako nema?!? – uskliknuo je preneraženo. Lupio se rukom po čelu i nastavio
- Isuse Bože!…kaj ću sad??
Sad je već i prodavačica misleći da zna o čemu se radi imala sažalnu facu sa zerom podsmjeha koju bi vjerojatno primijetio samo plastični kirurg … no nije mu mogla pomoći.
- A onda ništa…hvala.
Tužan, spuštenih ramena, polaganim korakom krenuo je natrag prema poslu. Kad mu odjednom sine! Baloni! Pa baloni mu mogu poslužiti na sličan način. Kako se samo toga prije nije sjetio!
Trči nazad do kioska, ovaj puta još više zadihan ali sretan pita:
- A balone? Imate balone?
E sad ju je već zbunio. Ali nije to htjela pokazati nego je pristojno rekla:
- Imamo. Recite kakve trebate? Imamo više veličina.
- Najveće koje imate - uzvratio je spremno sa zadovoljnim smiješkom na licu.
- Hvala vam…spasili ste me! - dodao je misleći na posao koji će napokon privesti kraju.
Platio je i otišao. Prodavačica je ostala zabezeknuta time što se upravo dogodilo. Ona je kući otišla s još jednom zanimljivom i pomalo bizarnom pričom, a on je napokon svršio s poslom čak i bez prezervativa.
Fizičari...
Uistinu stvari nisu baš uvijek onakve kakvima se čine. A tako se često čine...
Post je objavljen 07.04.2011. u 09:20 sati.