Nakon nekog vremena ponovno sam na licu nosila iskren osmijeh...a za to je i bila zasluzna jedna osoba...hehe...
Mogu samo reci da sam odlucila zaboraviti proslost, no ona je uvijek bila negdje u mojoj podsvjesti. Upoznala sam jednog decka kojeg znam jos od osnovne, dopisivali smo se i tako...bila sam happy dok mi se proslost ponovno nije vratila u zivot! Taman kada krenem iznova, tj. dalje i kada se veselim necemu i nekome pri tome ne razmisljajuci o proslosti i njemu, eto sve ponovo da prozivljavam. Preko prijatelja koji nas je upoznao i prijeteljice se raspitivao o meni i rekao joj kako mu je krivo sto mi je ucinio i kako bi bio samnom ponovno da mu se pruzi prilika. Ja vise neznam kako da idem dalje jer meni je jos uvijek stalo i ja neznam sto zelim. Glava mi kaze ne, a srce da, dusa nema mira. Ne mogu vise jer tako zelim otrcati u njegov zagrljaj i sve zaboraviti i oprostit mu, al ne smijem, ne mogu jer tu je i strah da me ponovno razocara i savjeti drugih su da ga zaboravim, a ja ne mogu!!! Ljudi ja neznam sto da radim!! Treba mi vaša pomoć. U školi sam pod odmorima bila vrlo odsutna i to su cure primjetile, samo bi mi suze navirale na oci kada bi se svega lijepoga prisjecala i razmisljala sto bi bilo kada bi ucinila ludost i otrcala mu...
Bojim se jer neznam sto da cinim...luda sam...izgleda da sam samo preosjecajna glupaca opsjednuta prosloscu...ali to sam ja i ne mogu si pomoci jace je od mene. Ja neznam sto cu...da li da ucinim ludost i kako? ili da nekako sve zaboravim i krenem dalje?
...pamtim samo sretne dane... :) ja nisam kao ti, da pamtim samo zlo, ja nisam kao ti, ja ne mogu to...
Post je objavljen 06.04.2011. u 17:22 sati.