Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Potrebna mu je pomoć. To najbolje znaju vojnici.
No, oni ga udaraju, nakon što su spleli trnovu krunu.
Poruge odasvud.
Nije li on rekao da će ponovno podići hram – za samo tri dana?
A vojnici? Oni izvršavaju naredbe. Ne pitaju.
Zakon je zakon, makar i nepravedan.
Ne pitaju. Tako skidaju odgovornost.
Prenijeli su tu naviku na mnoge.
I dalje se skrivamo, nalazimo razloge za svoja djela
ili za svoju nepokretnost.
Bijah gladan i ne dadoste mi jesti.
Potrebna mu je pomoć. Nisu uzeli nekoga iz mnoštva.
Oni trebaju vikati.
Uzeše Šimuna koji se vraćao s polja.
Trgovina, vlast, uprava učinili su svoje.
Sjedište moći još ga treba samo izbaciti iz grada.
Evo Šimuna koji je bio na mjestu gdje se sije i gdje raste,
gdje postoji nada.
Polje na kojemu je spojena prošlost i budućnost, strpljenje i trud.
Prisilili su ga. Možda nije znao da Isus nije zločinac.
Na polju se ne čuje spletkarenje među zidinama.
No, ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas – da rod vaš ostane.
Koliko li samo puta nas treba prisiliti na služenje
u obitelji, na župi, na poslu…
Ispričavamo se da nitko ne može nositi tuđe križeve.
Prepuštamo to Bogu…
…
Poniženi i izmučeni Spasitelju, oprosti na isprikama.
Trebao si pomoć; trebaš me da nastaviš djelo istine i mira,
pomirenja i pravde. Sebe si nazvao trsom koji daje život i snagu.
Trsu je potrebna loza, da donese plod; tebi smo potrebni mi,
da bismo činili veća djela od onih koja smo vidjeli.
Ivan Šaško, Križni put - povijest Božje sućuti i traženje ljudskoga zajedništva, GK, Zagreb
Post je objavljen 06.04.2011. u 10:57 sati.