Na koncertima i sličnim revijalnim događanjima, redovito se nad fotografima provodi diskriminacija. Radi se o čitavom nizu (dvostrukih) pravila kojima se ograničava ili zabranjuje fotografiranje. Ta ograničenja dolaze ili od strane organizatora, ili su pak želja izvođača (kojima organizatori podilaze). Kao razlog se najčešće navodi to da organizatori i izvođači "žele imati kontrolu nad snimljenimm materijalom".
Međutim, čini se da se sve zabrane i ograničenja odnose samo na ljude sa SLR aparatima (a što su najčešće redakcijski fotoreporteri), dok se na ljude sa kompaktnim aparatima i mobitelima ona uopće ne odnose.
Redakcijski fotoreporteri tako redovito prvo moraju tražiti posebne akreditacije, a nakon što ih dobiju, najčešće imaju neko ograničenje u vezi fotografiranja. To je najčešće mogućnost fotografiranja samo za vrijeme prve 3 pjesme ili pak vremensko ograničenje (koje u ekstremnim slučajevima može biti izuzetno kratko). Nakon toga redovito od strane redara bivaju doslovno izgurani iz dvorane.
Ponekad se ide čak toliko daleko da se redakcijske fotoreportere namjerno smješta na lokacije s kojih se ili teško vidi pozornica, ili pak u takvu poziciju da doslovno jedni drugima smetaju.
Istovremeno, fanovi i drugi gledatelji općenito nisu ni na koji način spriječeni na koncerte unositi svoje kompaktne fotoaparate i mobitele s kamerama, koji iako mali, po sposobnostima ponekad ne zaostaju puno za "profi" opremom, te mogu snimati do mile volje i bez ikakvih ograničenja.
Čisto primjera radi, na koncertu Beyonce službenim fotografima je fotgrafiranje bilo dozvoljeno čak 90 sekundi!
Štoviše, redakcijski fotoreporteri u situacijama kao što su koncerti, a gdje je blicanje u potpunosti nepoželjno, blic uopće ni ne koriste, te se ne može tvrditi da dotični na bilo koji način ometaju izvedbu, izvođače i/ili gledatelje. S druge strane, fanovi i publika oboružana kompaktnim aparatima redovito blica čitavo vrijeme trajanja koncerta. No njih se radi toga nikada ne miče iz dvorane.
Post je objavljen 26.04.2011. u 00:00 sati.