Ja sam idiot.
Evo, glasno sam to rekla.
Kako je nevjerojatno lako biti glup. Biti idiot. Ne treba ti puno da postigneš to stanje, dovoljno je samo nešto zabrijat u glavi i to je to. I naravno, dovoljno dugo biti ustrajan u toj svojoj fix ideji u glavi.
Nema tu pravila, samo da znate. Nitko nije cijepljen protiv gluposti. A ne, nitko. I ok dok štetiš samo sebi, dogovorit ćeš se već nekako sam sa sobom, prije ili poslije, ali problem je kad povrijediš ljude oko sebe.
N., ne znam čitaš li ovo, ali i ti si idiot. Jel ti sad lakše? Baš si pašemo. Naravno da se sličnosti privlače. Stvarno smo biseri, i jednostavno ne mogu vjerovati. Skoro pa mi dođe smiješno.
Volim te N. Znaš to. Možda to nikada nisam rekla na glas, ali znaš to, jel da? I evo, sada to tu javno pišem, i neka svi znaju, neka znaju, moraju svi znati. Nije uobičajeno da si prijatelji govore da se vole, ali eto, ja kažem.
Nemoj to nikada zaboravit. Obećaješ?
Jer bit ću mutava opet, u budućnosti. Oh, kako ću biti mutava. Pa to je normalno. Znam ja da ćeš i ti biti mutava. Dobro nam to ide. Eto, bar jedna stvar u kojoj sigurno nećemo pogriješiti hihihi.
I nema tog puta, nema te staze kojom možeš ići, a da se izgubiš. I nema te staze kojom ja mogu ići dovoljno daleko da se udaljim od tebe. Jednostavno nema. I znaš da će ponekad trebati puno energije da me pronađeš, ali nemoj nikada odustati. I ja znam da će meni nekada trebati energije da tebe pronađem, ali obećajem da neću nikada odustati. Jer džungla je oko nas. I ona stalno raste. Ali nema te džungle, stvarno nema te džungle koja će nas razdvojiti i zaustaviti.
Prestat ću sad, jer ću ili postati patetična ili početi biti cmoljava.
kategorija: ne može biti osobnije od ovoga
Post je objavljen 05.04.2011. u 23:55 sati.