Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/irudtravels

Marketing

Od Granade do best kampinga i... Engleske?

U predivno jutro shvatih kakav zapravo predivan pogled imam na Malagu.

Photobucket
ispod masline

Photobucket
s pogledom

Photobucket
HA HA

Photobucket
evolution

Photobucket

Dulje sam spavao, do 10 negdje, i onda, kad sam se spremio, krenuo odličnom brdskom cestom put Granade.

s puta:
Photobucket
stari dvorac

Photobucket

Photobucket

Kroz Santa Fé, predgrađe, ušao sam u Granadu i prošao krug gradom. Sviđa mi se. Ali ono što mi najviše odvlači pozornost je ogromni bijeli masiv na istoku.

Photobucket

Već sam vidio po gradu putokaze i jučer na mapi oznaku nacionalnog parka Sierra Nevada i zaputio se gore. Cesta je predivna, i kako se penješ, postaje sve hladnije ali i vidici su sve ljepši. Odjednom se dolje, u dolini gdje je smještena Granada ukazuje predivno akomulacijsko jezero među oštrim i uspravnim stijenama. Nastavljam gore.. Opet snijemg :) to je ogromna planinetina, ali ime dijeli i sa malim skijaškim gradićem. Vučnice su za danas prestale s radom pa prevladava mir. Prošetao sam se i fotkao, te našao drugi put nazad. S druge strane one rijeke, tj. jezera. Tamo je jezeru naime moguće prići. Kad sam se spustio, pogled na površinu vode i bijele planinske vrhove u daljini podsjetio me na Zell am See u Austriji.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Još 15ak min lagane vožnje do grada, i stajem na parkingu Mercadone. Idem si kupiti večeru, doručak i probati neke španjolske stvari iz supermarketa. Radilo je do 9:15 i bio sam zadnji koji je izašao iz dućana ;)
U gradu, gdje sam stao složiti stvari, oduševila me skupina trubača i bubnjara koji su svirali odličnu muziku u parku. Zadnjeg koji im se pridružio dofurao je jedan deda na motoru, a on je imao ogroman bubanj u torbi na leđima, pa je to sve skupa smiješno izgledalo. Ja sam odlazio, a oni su još svirali. Onda sam, prolazeći kroz, od radova, polurazrovan grad, u nekom drugom parku vidio još jednu skupinu ljudi koji su imali neko vikanje i neko gibanje zajednicko. Isto vrlo efektno i zabavno. Ja sam krenuo put Illore, jer je rijetko naseljeno i, ispostavilo se, također prepuno maslina. Tako sam ja opet u jednom masliniku iza Illore napravio instant carbonara tjesteninu, koje je ostalo i za sutra; prvi put koristim tupperware za tu namjenu :) i zaspao!
Ujutro jedem sendvič i krećem dalje ruta mi je otići okolo Málage opet prema moru, via Tarifa... Prošao sam kroz lijep gradić visoko iznad još jednog akom. jezera koji se zove Iznájar i onda došao do Antequere gdje sam odlučio da ću kamp podići ranije kako bih se "istuširao" i najeo, možda malo i tumarao dok je još dan. Gradić ima inače lijepu utvrdu i puno mjesta gdje se može uzeti voda, pa sam napunio svoje zalihe.

Photobucket
Iznajar

Krenuo sam cestom prema Alori i vidio znak za park vukova, skrenuo prema tamo, ali nije mi se baš činilo da radi, pa nastavih dalje, no ubrzo opet skrećem s rute jer ugledah zanimljive planine. Zanimljivo je što su sve padine, koliko god strme bile, obrađene. Ima tu i pastira s kozama i malih mjestašaca porazbacanih po planini.

Photobucket

Photobucket
kurve

Ja skrenuh na neki makadam još dalje u planinu, i nakon cca 7 km vožnje, od farme do farme, naišao na zatvorenu ogradu. Otvorio sam ju i krenuo pronjuškati pješice. To više nisu privatni posjedi već park prirode pa je zato zatvoren. Ja sam odmah znao da je mjesto ko stvoreno za kampiranje. Uz put ima nisku i mekanu travicu na potpuno ravnom terenu, a put malo niže završava i pretvara se u planinarsku stazicu do Antequere daleko dolje u dolini. Ja sam uterao makinu i zatvorio lesu!

Kamp u parku pirode:

Photobucket

Photobucket

Podigao sam šator i okupao se. Ovaj put s tri litre vode - al sam rastrošan. Osjećaj nakon kupanja - neopisiv. Veranje po neobičnim stijenama parka prirode - neprocjenjivo. Okus carbonare od jučer - nevjerojatan. Sve sam zasladio jednim phosquitosom (neki fini španjolski biskvit s čokoladom) oprao zube i na spavanje. Bio je to odličan kamping, možda the best na ovom dijelu putovanja.
Ujutro je prošao jedan backpacker kad sam se ja spremao. Pozdravili smo se sa: Hola! Po vreći za spavanje koja se klatarila s njegovog ogromnog ruksaka, vidjelo se da smo po mnogočemu slični.
Ja sam krenuo prema Alori, pa prema Marbelli, gdje sam se zaustavio radi odmora, orjentacije i opet, besplatnog interneta. Shvatih kako sam na 1h udaljenosti do Gibraltara. Gibraltar it is! Na putu do Gibraltara vidio sam uz cestu odličan kamp "La Casita" vrlo blizu La Linea de la connception, grada koji graniči sa Gibraltarom, a ta će mi spoznaja dobro doći kasnije.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Prošavši kroz Lineu došao sam na granicu. Kontrola! Ali ništa detaljno. Na Gibraltar se ulazi prijelazom preko piste zračne luke, a zanimljivo je da je prije Gibraltar bio otok, a sada nešto kao poluotok. Pistu je dobio tokom drugog svjetskog rata. Mjesto kao takvo mi je otkriveni dragulj. Ja sam prošao kroz grad i došao do samog juga otoka. Pogled na usidrene brodove i svjetla u Africi. Wau! Gibraltar je ogromna hrid - enormno velika i visoka stijena koja na svojoj zapadnoj strani ima grad, a na istočnoj tek smetlište usječeno ustjenu i još pokoju firmu, zatim cestu i par tunela te kasnije turističku urbanizaciju... Zaokružio sam t stijenu i našao se opet u gradu. Pubovi po gradu i intenzivan miris hrane po mnogočemu me podsjetio na Škotsku i tamošnje gradove. Engleska telefonska govornica, zastave, engleski natpisi i ljudi na ulici koji viču: "Oy!" pomalo je teško za povjerovati da se sve to nalazi u srcu Španjolske i nadomak Afrike. Ali tako je, to je engleski teritorij. Ali vozi se još uvijek po desnoj strani ;)
Popeo sam se na Upper rock, turističko-povijesno središte puno atrakcija (tuneli, špilje, majmuni makakiji, stari grad i maurski dvorac-tvrđava i toranj) Preko dana upad se naplaćuje 10Ł i još 2Ł za vozilo, a čak i kao pješak plaćaš 0.50Ł. Našao sam jednu dead end uličicu koja je na tom kraju zatvorena (još je uvijek veliki dio otoka pod MOD-om, ministarstvom obrane) i idealna za postavljanje šatora. Imajuci tu lokaciju na umu, spustio sam se do grada i još malo prozujao. Vidio sam gdje neki veseli bajkeri imaju okupljalište i još jednu potencijalnu kampiraonu, te išao potražiti drugi ulaz na Upper rock koji je bio zatvoren, vratih se na stari, također zatvoren! Smola! U 10 ih zatvaraju! E sad, savjet za vas koji ćete možda tamo, možda motorom... Uđite poslije 7 ali prije 10 navečer i prespavajte gore. Prva slijepa uličica nadesno poslije rampe (kućica s naplatom) i to do zatvorenih željeznih vrata. Ujutro ste uštedjeli minimalno 2, odnosno 12Ł ak se pravite glupi na ulascima u sadržaje. Meni su kartu idući dan gledali samo u st. Michael's cave. Ja nisam mogao isfurati taj plan. Nisam još ni jednog majmuna vidio :( makar sam čuo neko komešanje u krošnjama kod zatvorenih vrata koja su me neugodno iznenadila. No, bilo kako bilo, ipak osupnut čudesnošću ovog neobičnog mjesta na Zemlji, zadovoljan sam otišao na položaj ispod mjesta gdje se u nekoj starijoj zgradi skupljaju bikeri, na jedankomadić zemlje gdje imas pogled i na stijenu i na zaljev, brodove i Afriku... Podigao šator i zaspao.        

Povlačim ono o rijekama. Andaluzija ih je puna koje imaju vode! Ali i do godišnjeg je doba...

Pozdrav

Post je objavljen 04.04.2011. u 17:38 sati.