Znam da će ovo opet biti monolog. Nije mi prvi put da objašnjavam o čemu se radi, ali kao da nitko ne želi shvatiti! I uz sve moje znanje i dobre namjere ne vraća mi se istom mjerom. Na kraj pameti mi nije da iskorištavam ljude. Pa ja sam liječnica! Meni je Hipokratova zakletva zakon. S njom ustajem i liježem. Od kad znam za sebe živim za to da pomažem ljudima.
Svoju obitelj nemam, bila sam jedinica, a roditelji su mi odavno umrli. Udavala se nisam upravo zbog toga da se u potpunosti mogu posvetiti poslu.
Baš kako i kaže originalna Hipokratova zakletva, svoj život podređujem u korist bolesniku. Mogla sam da sam htjela. Koliko se zgodnih muškaraca okretalo za mnom, koliko ih je ušlo u moju ordinaciju, koliko njih se nije dalo van milom, ali ja sam odabrala svoj poziv i meni je to vrhunac. K meni dolaze i bogati i siromašni. Dolaze i učeni i neuki. Za mene je čovjek – čovjek, ja ne gledam na njegov socijalni status i obrazovanje. Ne zavirujem u njihove bankovne račune, ja gledam samo laboratorijske i druge medicinske nalaze. Katkad im pogledam jezik, jer zdrav jezik je ružičast, a bijele naslage upućuju na bolest. Istina, dogodi se da čovjeku nekad nema pomoći, da je bolest toliko uznapredovala da naša ljudska pomoć samo ublaži muke. Ali, to je tako rijetko. Ako se dođe na vrijeme, ozdravljenje je vrlo vjerojatno. No, moramo biti svjesni da je ljudski organizam vrlo složen, da su uzroci pada imuniteta, pa potom i razvoj bolesti, različiti od čovjeka do čovjeka, da treba pažljivo promotriti bolesnika i proučiti rezultate njegovih medicinskih pretraga kako bi se došlo do najboljeg rješenja. Pacijenti su katkada svojeglavi. Vi im kažete jedno, oni rade drugo. Nekad poslušaju, nekad ne. Katkada se radi o nekoj bolesti koja ne zahtjeva ni previše pažnje ni previše njege, ali ima bolesnika koji od takve zanemarive bolesti naprave čudo. Kao da oni jedini imaju tu bolest i dolaze svakodnevno kao da im život ovisi o niti. Umjesto da sjede kod kuće i odmaraju. Imate i onih drugih kojima život uistinu visi o koncu, ali oni se ne daju krstiti i često dođu kad je već prekasno.
Vi me optužujete za nešto što ne drži vodu. Ni od koga ja ništa nisam tražila. Ja jedino tražim od svojih pacijenata da se pridržavaju mojih savjeta i da redovito uzimaju terapiju. A kako su me roditelji odgojili da budem pristojna sa svima bez obzira na vjeru, nacionalnost, spol i klasu tako ne mogu postupati protivno tome. Zar i vi ne vidite da bi bilo ponižavajuće za moje pacijente da im vraćam ono što mi donesu kao mali znak pažnje? Kako bi se osjećala žena sa sela kad donese domaća kokošja jaja ili patku koju je čitavu večer čarupala, a da ja to ne želim primiti? Zamislite kako bi se osjećala majka bolesnog djeteta koje leži na mom odjelu kad bih odbila šteku cigareta, a moram pripomenuti da sam nepušač. Mislite da je meni ugodno kad mi donesu polovicu svinje, pa je onako još gotovo toplu i krvavu moram vući doma, jer kažu gospođo doktor, ovo je vam je friško zaklano, to smo posebno za vas klali. Problem su i oni s bombonijerama. Kad vam padne šećer pa odmotate da si zasladite i počastite sestre na odjelu imate što za vidjeti. Ispod ukrasnog papira s mašnom plavi se koverta s novcem. I znaj ti onda tko ti je to podmetnuo! Nekad napišu tko je, nekad ne. Jednom je jedna gospođa napisala da mi se zahvaljuje za pokušaj liječenja jer joj je suprug, nažalost, tijekom boravka u bolnici preminuo. I ja sam je zvala, kumila i molila da dođe po svoj novac, ali nije htjela, rekla je ak' vam ne treba hitite ga! Kako već rekoh, pristojno sam odgojena, iako moram pripomenuti da je jedan od principa originalne Hipokratove zakletve da liječnik treba prihvatiti nagradu za uspješno ispunjenje zakletve, samo da se razumijemo, i ja sve te plave koverte nosim u Caritas pa neka oni s tim rade što god žele. Jedna žena mi je rekla da je red da se da pa da je onda red i da se primi. I što sam mogla, primila sam. Zamislite da nešto pođe po zlu jer se ne držim reda.
I zašto vi mene ovdje zapravo maltretirate i ispitujete kad ja ništa od toga nisam tražila? Pacijenti su ti koji nas zlostavljaju svojim postupcima, ne bismo mi ama baš ništa uzeli da nas oni na to ne tjeraju! Nešto ste vi pomiješali, nisam ja hipokrit, ja sam položila Hipokratovu zakletvu.
Post je objavljen 03.04.2011. u 22:29 sati.