plešem
na sredini podija plešem
sramežljivo i mazno
sklapam oči i ulazim kroz vrata pjesme.
prostorija, kiša, klupa, stranac
odlazimo, šapće mi.
ako požurimo, stignemo na kraj svijeta.
daje i razlog
previše je majmuna da ostanemo
previše je nas dvoje neostvarenih
nitko ne pleše, nitko ne kuca na nepoznata vrata.
voda.kosa,zemlja.noge,zrak.miris,vatra.ples
ukrcavanje, čekam jutro da poletimo.
(2009.)
Post je objavljen 03.04.2011. u 19:02 sati.