U prolječe prije šest godina rodila se mala djevojčica.U rano prolječe to je malo djetešce prvi put otvorilo svoje okice.Roditelji su bili presretni kao i cijela obitelj..Jer ipak to im je bilo prvo djete..Nakon što su im doktori rekli da neče moći imati dijece..oni nisu odustali..pokušavali su i dalje..i na posljetku..Nives je ostala trudna..Devet je mjeseci sve bilo u redu..i na posljetku rodila je 26.03..Ta mala krhka djevojčica bila je blijeda poput brašna..Pošto je Nives voljela bijele i roze ruže djevojčicu su nazvali Rose..
Kako je odrastala postajala je sve lijepša i lijepša..Imala je dugu plavu,kovrčastu kosu.. I plave oči kao more duboke.Stvarno izgledala je poput ruže..Godine su prolazile prva,druga,treča,četvrta....sve je bilo u redu..Rosi nije ništa nedostajalo..Imala sve što je poželjela..Bila je živahna i sretna djevojčica..Njeni roditelji također su bili sretni ovim malim čudom koje im je Bog podario..
No kada je Rose slavila četvrti rođendan..Taman kada je ukasila sviječice..osnesvjestila se.Jack njezin otac brzo ju je primio u naručje odnio u auto i odveo u bolnicu.Doktori su dijagnosticirali neku novu,čudnu,dosad neviđenu bolest.Nisu znali što je to..nisu znali imali li lijeka za tu bolest..
Nives i Jack plakali su danima..nisu htijeli dopustiti da izgube Rose nakon što su se toliko namučili..Nakon nekog vremena sve se vratilo u normalu..Rose i njezini roditelji nastavili su život dalje..Onako kako su ga živjeli prije..Prolazili su mjeseci..Rose se još samo par puta onako onsesvijestila..Ali drugih simtoma nije bilo..Doktori i dalje nisu znali kakava je to bolest..
Tako vrijeme je prolazilo..Rose je još bila živa i sretna! Na svoj šesti rođendan..izgledala je poput male princeze..Na sebi je imala bijelu haljinicu..i balerinke s mašnicom.Trčala je vočnjakom..koji je bio pun rascivjetanih vočki..Uz ogradu cvijetale su posebne bijele i roze ruže.S tratinčicama u plavoj kosu..trčala je okolo naokolo..i smijela se.. Nives i Jack gledali su je s početka vočnjaka..Gledali su njezin osmijeh koji je blistao jače od sunca..Njezino slatko hihotanje odzvanjalo je u njihovim glavama..A onda odjednom Rose je prestala trčati..Stala je, pogledala roditelje svojim plavim očima i zadnji put udahnula.Blijeda baš kao i na dan kad se rodila pala je na tlo.Zadnji je put pogledala u veliko plavo nebo,zadnji je put tračala,zadnji se put smijala..
I sada za njom ostaju samo sječanja i fotografije koje će izbljediti..Ali ono čega če se Nives i Jack uvijek sječati je njezin šesti rođendan..kada je trčala sretna po vočnjaku..Kada se smijala iz sveg srca..zauvijek če u njihovim srcima živjeti njihov anđeo..njihova mala princeza Rose.
Post je objavljen 03.04.2011. u 15:36 sati.