Marketing
Udaje se ovih dana
moja prelijepa šljiva....
ulazeć mi kroz prozor...
i ja tako mala ,lutajuć svijetom nigdje nisam našla veće gizdavice...
pomislim...budeć se ujutro kose pune njenih nježnih lati...
Tijekom cijele godine,
crpeći prave mudrosti iz samog središta zemlje,
procvate zanosno na samom početku proljeća
ushićeno mi dijeleći lekcije uvijek iznova,
lekcije koje sam možda trebala svladati već u vrtiću...
al nisam...
bila sam lijena...
i da, nisam išla u vrtić...
i neizmjerno volim uvijek iznova ponavljati gradivo.....
i ona to dobro zna...zato i procvate krajem ožujka uvijek tako ...
preko svake mjere....
dajući sve od sebe...
ostavljajuć bijeli sag na travnjaku...
i moj jastuk prepun opojnih mirisa...
Kako se naučiti onoj pravoj poniznosti....
zaturiti svoj ego, al ne kao gorušičino zrno...
kako biti poseban među istima...
kako ostati samozatajan i pribran u situaciji kad svaka stanica u tijelu vrišti nepravdu.....
Razdijeliti bitno od nebitnoga..
Beživotno sjeme od onog koje će klijati...
Osjetiti mir oblaka koji putuju u daljinu
poput uspavanke pticama...
koje se mirno vraćaju tamo gdje su već bile...
Kako biti mir kad ti je razderano srce
zbog djetinjstva jednog koje odlazi u nepovrat,
a ti dobro znaš što ima dalje....iza...
polja divljih kupina...
preslabe rukavice...za zaštitu...
i puno nepreglednih opasnosti....
pa se gušiš u suzama pri pogledu
na svako plavokoso kovrčavo dijete koje ti priđe...
ili na njegove još djetinje ruke....
No...idem dalje...kažu bit će puno sunca ovih dana...
moram nahraniti humusom svoje jagode...
pokušati održati na životu moju kućnu srećicu...
spojiti nepremostive razlike na relaciji otac sin...
potom se neprimjetno udaljiti...
poput sjene oblaka...
kao da nikad i nisam bila tu...
Baš poput čarobnog zalaska sunca
nad starim šljivikom,
gdje se nekoć pjevalo i ljubovalo,
bit ću sebi samoj i otac i sestra i brat...i ljubavnik...
i dijete....ma sve...sve po potrebi...
Post je objavljen 02.04.2011. u 23:39 sati.