ja ne razumijem vrijeme.
na rozo mi liči
a uglavnom,
podsjeca na pistolj
bez prozora.
bivani lazni ubojica
a atlantik bijesan, toliko.
dosada, gibanje,
gospoda. otkud to-sad,
sta

jureći komad jetre
a prljava je svaka ideja kroz zrak,
svuda je na tisuce dahtanja,
zvace se datum, natrag,
pa koliko je onda-tad,
jel' se sudario pravi ili vlak, koji
trenutak samo!
u izmaglicama postaje cudan, nedogled.
ne poznaje granice a sve sto radi,
misli, traje i jos trbuh naduvan mu
trudom sa vidika.
sva ta prekomorska putovanja
bljak su po gorcini i jodu snalazenja,
pred ocima i ravno iz njih, putuje jebeni,
siloviti udar mirovanja i smijanja
niz krikove slobode,
polovne dimenzije sto otapa
zamisljanja.
a u krutu dragost talozi osjecaj vidljivosti
da se dobacuju napeta usta,
i svaki peti pogled u mucnini.
Post je objavljen 03.04.2011. u 23:05 sati.