Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/usvijetutajni

Marketing

188 dana...




toliko je prošlo od trenutka kada sam otišla u nepoznato...samo kad se sjetim onih prvih nekoliko mjeseci...bilo je strašno, bilo je teško, neopisivo teško, bilo je bolno...

bila sam smrznuta od straha, prestravljena, tužna, izolirana, daleko od svega što sam poznavala...
bila sam nesretna...i sigurna da ja to neću moći, da sam napravila nešto ludo i hrabro, ali u potpuno krivo vrijeme i na potpuno krivi način...

i onda jednoga dana pogledam unatrag i shvatim da se SVE promijenilo...
i da je velik dio onih strašnih problema i još strašnije moje nesigurnosti jednostavno riješen...ili nestao...
vidim da sam sretna...zadovoljna...okružena dragim mi ljudima...
radim ono što volim, izlazim, plešem, priuštim si poneku sitnicu...
šećem, fotkam, dišem...

hodam uzdignute glave i sa osmjehom na usnama...i ponovo mi kažu da zračim...onom nekom pozitivom, da se ljudi osjećaju ugodno oko mene...to je ono što neopisivo volim...

napokon znam da bez obzira na sve ipak ZNAM i MOGU...čak i sama...
uspjela sam se osamostaliti, ipak...barem najvećim dijelom...
iako nemam posao u struci, posao imam sad, imala sam ga prije, a imati ću ga i poslije, više ne brinem da neću uspjeti u snalaženju...jer, ipak...i sad se snalazim...

znam da uz ponešto truda dolazi i rezultati...
znam da neke stvari jednostavno ne mogu i ne želim uzimati osobno, jer nije na meni da ispravljam tuđe greške kojih ni sami nisu ili ne žele biti svjesni...

zadovoljna sam sobom (dobrim dijelom) iako tu uvijek ima puno toga što bi moglo i bit će bolje...

ne znam u kojem se trenutku sve promijenilo...jedan dan je loš i sve je teško i sve je strašno i stisnut si u kut, tužan, preplašen i bespomoćan...
a drugoga napraviš poneki korak...nesiguran, pa ipak...izađeš iz krletke...
pa opet par koraka...pa zastaneš...i tako iz dana u dan...

pokoji korak natrag, pokoje vraćanje straha i nesigurnosti...pa opet iz početka...

a onda se jednoga dana osvrneš i shvatiš koliko si zapravo veliki, golemi put prevalio...i kako je sve ono najteže iza tebe...
i kako možeš biti ponosan na to...

a ovo je mirno more kojim sada plovim...

Post je objavljen 02.04.2011. u 22:23 sati.