Teško je riješiti se nedorečenih trenutaka
smrvljenih u crvenu prašinu
pod udarom racionalnog uništenja.
Mahnito letimo čarobnom krpom
natopljenom
tekućinom sakupljenom s trepavica
ispod onih nekih pogleda
uzalud
ispiremo podove
zamrljane
stopama čežnje.
Družimo se s vremena na vrijeme
u mraku tavana
njegujući tako
krhotine sentimentalnih figurica
ogrnute bezazlenim tilom
krvave boje
i spašavamo
rijetke osmjehe
(kao leptire izblijedjelih krila)
zarobljene
u mreže krivice
nedozrelih raskršća.
Post je objavljen 02.04.2011. u 10:35 sati.