moj oklop se može slomiti u milijun komadića,
a o srcu
...
...
...
ali ja ću ipak staviti crveni ruž
izaći
i zamirisati zrak kojim ću tu noć plesati.
mogu ostati i bez vjere,
i moja bajka može ispasti samo priča s poukom,
ali ja ću onda uspjehom udaviti sve sumnje,
a ženskom samovoljom poučne krajeve.
i mogu osim srca izranjavati i stopala,
ali ću svejedno otputovati
i vratiti se...
i jesti egzotično voće
i preurediti stare stolice
i oslikati zidove magnolijama
i biti onaj plamen
na kojem će se grijati veliko društvo za velikim stolom.
i pisati ću...
i braniti si da pišem
i pisati ću da dišem
i disati ću da pišem
i slijediti ću noću trag svoj mjeseca preko jezera
očiju širom otvorenih u mrak
i natrag... sve do praznog kreveta dimenzioniranog za dvoje,
ali sigurno neću plakati.
i odlaziti ću
i puštati ih da odu
i ostavljati
i biti ostavljena,
ali ne osvnuti se
... proživjeti do kraja samo prve i jedine šanse.
smijati se i sjajiti,
pa i kada
...
...
zato
zato jer sam provela puno tužnih dana
a o noćima
...
...
...
pokušavajući promijeniti stvari koje se ne mogu promijeniti...
sebe.
no sada vidim:
ja sam od roda onih koji istovremeno
mogu biti razočarani