i tako živimo iz dana u dan...
ali s tobom je svjetlije. s tobom je moguće. o kad bi mogli... tako je dobro udisati te. tako je prokleto osjećati te. nikad nitko kao ti, i tako sam *sretna* da nitko nikad kao ja. tako je užasna pomisao na to. zauvijek ti, zauvijek praznina. nema kraja besanim noćima. nema kraja ludilu kad se ne proždiremo. zauvijek i nikad. heh. ironija ogoljela do kostiju. ni mrtva, ni živa, postojeća za sitne radosti, kako se koja radost kome prohtije. grozničava, bolesna, ljubim te. tako malo treba da se prepustim... tako malo... da odam počast vrtlogu osjećaja, pizdarija, oprostite na rječniku. ali da, ljubavi, boli, sjećanja, straha, vrtlogu koji me odnosi dovoljno daleko da ne znam tko sam. kakav veleban završetak. bih li u svom ludilu bila neprijeporno tvoja? bi li to napokon bio moj jebeni sretan kraj? noćas sam tako blizu tome. i da nema tebe, prepustila bih se.nada je kurva. mene će izdat posljednju.
if I could start again
a million years away...
oh ti ludo jedina.....
Post je objavljen 02.04.2011. u 03:42 sati.