PETAK - DRUGA KORIZMENA NEDJELJA
(Godina B)
»Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu.« (Mt 21,38-39)
Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!
Usred Korizme i vremena priprave za dan velikog slavlja Uskrsnuća Kristova, tajna – misterij Križa koji vodi životu, označen je već u današnjem prvom čitanju iz Knjige Postanka koje nam govori o tajanstvenoj povijesti Josipa, sina velikog patrijarhe Jakova, koji je pralik Isusa Krista i svakog pravog i vjernog kršćanina.
Povijest ljudskog roda, od Abela do Josipa, od Josipa do Krista, od Krista pa sve do nas, uključujući čovječanstvo našega vremena, puna je nasilja i svake vrste zla i grijeha jer je ispunjena ljudima koji traže na sve načine da se oslobode drugih ljudi.
Takvi ljudi traže samo svoje osobne prljave interese i svakog drugog čovjeka, različita od njih samih, smatraju svojim neprijateljem i žele ga potisnuti na rub društvene zajednice i života, ako već ne uspijevaju da mu i sam život oduzmu.
Flavitsky: Jakobovi sinovi prodaju Josipa
Tako Josip, kojega je Jakov ljubio više od svih svojih sinova, bio je zamržen od svoje braće koja su ga htjela ubiti. Patrijarha Jakov je Josipa najviše volio jer je On bio najmlađi i najbolji od svih njegovih sinova, a i zato što mu ga je rodila njegova najdraža žena Rahela. Stoga je Josip trebao i biti glavni baštinik Jakovljeva blagoslova i svih Božjih obećanja odabranom Božjem narodu Izraelu. A osim toga i sami Bog je već bio izabrao Josipa od sve njegove braće i nadario ga posebnim milostima nadnaravnih darova, snova i proročkih viđenja.
Sve te milosti, odabranja i prevelika ljubav, kojima je Josip bio okružen i sa strane Božje i sa strane njegova oca Jakova, prouzrokovalo je u njegovoj braći veliku ljubomoru, zavist i mržnju i u svojem su srcu gajili đavolske namisli da ga ubiju i da bi tako oni postali baštinici tog očeva blagoslova Božjih obećanja.
Ali ljudski planovi nisu odlučujući. Bog vodi povijest ljudskog roda pa i povijest života jednog čovjeka.
Sve se nalazi u rukama Boga Oca koji vodi sve prema dobru, pa čak i prividno privremeno zlo. Bog se služi ponekad i zlim namislima loših ljudi da bi ostvario svoje planove spasenja ljudskog roda na korist i dobro onima koji ga ljube i svim ljudima dobre volje.
Tako dragi Bog služeći se savješću Josipove braće Rubena i Jude, koji ga nisu htjeli ubiti već spasiti, učinio je da ga njegova braća nisu ubila već prodala kao roba trgovcima Jišmaelcima koji su svoju robu preprodavali u Egiptu.
Na taj način Bog je učinio da Josip stigne na dvor Egipatskog kralja faraona i da jednog dana postane najveći činovnik u svem kraljevstvu, drugi po časti iza Faraona, tako da bi Josip mogao spasiti od smrti svog oca Jakova, svoju braću i mnoge druge ljude kad je glad bila zavladala cijelim svijetom.
Josip je pralik našega Gospodina Isusa Krista i povijest njegova života donekle je slika života Isusova.
Kao što su Josipa njegova braća prodala medijanskim trgovcima za dvadeset srebrenika, tako je Juda, jedan od Isusovih apostola, prodao Krista za trideset srebrenika i predao ga svećeničkim i narodnim poglavarima Izraelskog naroda.
Bog je spasio Josipa od ubojičkih ruku njegove braće, ali svojega Sina Isusa Krista nije poštedio već ga je predao u smrt na križu za sve nas da bi nas spasio od vječne smrti.
Zato današnja evanđeoska prispodoba o vinogradu i vinogradarima koju je Isus izrekao glavarima svećeničkim i starješinama naroda Izraelskog jest jedan pravi sadržaj cjelokupne povijesti spasenja ljudskoga roda.
Te vođe Izraelskog naroda nisu htjeli prihvatiti blagu vijest spasenja Kristova Evanđelja niti poziv Boga Oca na obraćenje. Oni su toliko bili okorjeli u grijehu i zlu da više uopće nisu ni marili (težili) za slavom Božjom već samo za svojom osobnom slavom i za svojim interesima tako da su sve proroke, sluge i glasnike Božje koji su ih pozivali na obraćenje poubijali.
Ali usprkos sve te njihove zloće Bog Otac ih je htio ipak spasiti i zato »naposljetku posla k njima Sina svoga misleći: „Poštovat će moga Sinaî (Mt 21,37). Ali oni »ugledavši sina rekoše među sobom: „Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu.î (Mt 21,38-39). I pograbe ga, osude na smrt i ubiju ga na drvetu križa.
Kad to glavari svećenički i starješine naroda Izraelskog učiniše sa Sinom Božjim i odbaciše spasenje Božje, Bog Otac odbaci njih kao svoj odabrani narod od Srca svojega i tako svoje spasenje ponudi poganima, tj. našim pradjedovima i praocima.
I na taj način Isus Krist kamen spasenja što ga odbaciše graditelji Izraelskog naroda »postade kamen zaglavni« novog Božjeg naroda, sv. Crkve.
Zato je Bog Otac oduzeo kraljevstvo svoje od izabranog naroda i dao ga svim onim narodima koji su prihvatili ponudu spasenja u Sinu njegovu i koji donose plodove.
Draga braćo i sestre, sve nam to govori da se i s nama može isto to dogoditi kao i sa Židovima da nas Bog odbaci od sebe ako ne prihvatimo u svojem životu Isusa Krista i njegovo Evanđelje spasenja.
Stoga nitko od nas ne smije biti toliko ohol da bi mislio da se može spasiti sam po sebi i svojim vlastitim snagama bez Božje milosti i pomoći.
Spasenje ne dolazi od čovjeka već od Boga. Zato se ne smijemo uzdati u same sebe već u ljubav i milosrđe Božje.
Prema tome poslušajmo glas Božji koji nas preko sv. Crkve poziva na obraćenje i otvorimo duše i srca Kristu i njegovu Evanđelju. U ovo sveto vrijeme Korizme svaki od nas treba da stane pred Kristom raspetim i da ispita svoju savjest i da provjeri svoj život da li donosi plodove spasenja koje Bog od nas traži, a to su: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu; molitva, post, pokora, dobra djela, djela duhovnog i tjelesnog milosrđa prema svima onima kojima je potrebna naša utjeha i pomoć.
Svatko od nas je dužan propovijedati i svjedočiti Isusa Krista životom, riječju i djelom u našoj obitelju, na poslu, u školi, u društvu u kojem živimo i u Crkvi kojoj pripadamo tako da svi spoznaju da je Bog prisutan i da djeluje u ovome svijetu.
Amen!
Hvaljen Isus i Marija!
Čitanja: Post 37,34. 12-13. 17-28
Ps 105,16-17.18-19. 20-21
Mt 21,33-43. 45-46
Post je objavljen 27.09.2010. u 15:36 sati.