Marketing
Lately...
No da. Zadnjih (tje)dana me jako, ali jako peru neki čudni osjećaji. Mislim da mi se polako bude majčinski instinkti. Ozbiljno. Nisam to nikom rekla, ali eto. Ne znam jel to zbog ovog (konačno) lijepog vremena pa samo od nekud niču mlade mame s kolicima, zbog baby booma u mojoj neposrednoj blizini, zbog šestomjesečnog nećaka koji je najslađa beba koju sam ikad vidla (ima i stariju seku, ali on je još slađi)... Ili možda zbog godina? Ne znam. Realno gledajući, nisam ni približno spremna imati bebu. Ko prvo, nema ni kandidata, tj. nemam stabilnu vezu, nemam pravi posao... Ali onako, sve više razmišljam o tome i mislim da ću kroz dvije-tri godine (ako se poklope ona dva ranije navedena uvjeta) biti spremna postati mama. I, btw, ne vjerujem da sam ovo upravo napisala. 
No. Moving on. Sljedeći tjedan bi mogao biti zanimljiv. Moji šefovi s honorarnog posla (i to glavni šefovi, ne moji) smanjuju nam satnicu iz mjeseca u mjesec. Plaća mi se prepolovila. Nije to toliko bitno, za studenta i dalje imam pristojnu plaću, a uz moj dodatni 'povremeni' posao, dođe to na svoje. Ali će mi taj prisilni godišnji (kako ga ja zovem) sad dobro doći jer me čekaju dvije zanimljive stvari. Prvo me čeka jedna audicija za koju, ruku na srce, još nisam sigurna da ću otići jer je rad na televiziji zadnje što me zanima od moje branše. A druga stvar, idem na testiranje za posao u jednu veliku firmu i iako nisam ni pomišljala na posao u baš toj firmi, postoji mogućnost rada u jednom od meni najprivlačnijih odjela, korporativnim komunikacijama. I malo me strah toga testiranja jer će biti moje prvo 'pravo' testiranje, ali istodobno mu se baš veselim pa držite fige!
I za kraj jedna tema o kojoj više i ne znam što bih napisala, ali me povremeno baš izbaci iz takta. I ne, nije Supermen. Radi se o jednoj mojoj prijateljici. Ne znam, možda se netko i sjeća, s njom malo malo pa imam nekakvih problema. Kao da to što mi imamo i nije pravo prijateljstvo nego neka vrsta prikrivenog rivalstva. Nemojte me krivo shvatiti, dosta smo slične, a opet različite, mogu s njom pričati o svemu, redovito smo na kavama, odlično nam je kad izađemo skupa van... Ali... Uvijek je tu neki 'ali'. Duga je sad to priča, ali ponekad mi se jednostavno čini da ima previsoke kriterije pri izboru prijatelja. I danas sam se baš zapitala ko je njoj najbolja prijateljica. Sigurna sam da sve vi imate jednu - dvije baš najbolje. Pa mislim da i vrapci na grani znaju da je meni to F. Ali kod nje... Ne znam. Dobra si je ona sa svima nama, ali nijedno to prijateljstvo nije u rangu s onim što imamo F. i ja. I ne znam zašto, ali čini mi se da je naše najklimavije. Ponekad zeznem ja, ponekad ona, ali jednostavno ne znam više kako se postaviti prema tome. Imam osjećaj da samo čeka neki moj pogrešan korak pa da mi istovari i nabije na nos sve što mi inače ne želi reći. Ma ne znam. Ne mogu vas tražiti za savjet kad ne znate cijelu priču. A zapravo ju više ni ja ne znam cijelu jer traje godinama. Možda u tome i je problem - ja s godinama zaboravljam neke stvari, a čini mi se da ih ona jako dobro pamti.
No eto. Toliko od mene za ovaj put, nadam se da ste i vi sve dobro, ako vas i ne komentiram, ne znači da vas ne čitam...
Ljubi vas Ruby!
Post je objavljen 01.04.2011. u 22:46 sati.