Marketing
Zašto u Španjolskoj igraju nogomet u koritu rijeke?
Španjolska
Prvo španjolsko jutro; dosta vjetra vani, ali pogled obara s nogu. Na malom sam prijevoju gdje se na jug pruza pogled na zaljev Colere i dalje sve na Spanjolsku; a na sjever na nešto veći Portbou i francuska brda. Susjedi su otišli dosta rano, ali meni je društvo pravila vesela povorka old timer traktora koji su valjda radili neki svoj klupski đir.
Bilo je baš super. Mahali smo si; a prvi plavi je čak i pesa imao sa sobom :)
Nešto je s tim povorkama u Španjolskoj. Valjda njen način da mi zaželi dobrodošlicu?; s tendencijom smanjenja broja kotača i 'demotorizacije'
Pitate se o čemu dovraga pričam :p
Naime; jutarnjim sam se povorkama veselio prva tri dana u Espańol. Drugi dan, kad sam spavao na kakvih 30km od Barce; kod nekih antičkih iskopina uz makadamski put; ujutro su po putu prošle 2 skupine off-roadera i kasnije još dvojica na cross-enduro motorima; kako ih mi drugi bajkeri od milja zovemo 'prašinari' Nema tu ničeg uvredljivog; čak štoviše; ja bih ful volio biti prašinar ponekad ;) naravno, opet smo si mahali dok sam ja spremao šator i ostalo..
Treći dan; među poljima naranača, blizu mora; na jednoj posebnoj i neobičnoj lokaciji; ujutro sam imao posjetu od petorice nešto starijih mountain-bikera; na dobrim pilama, po onom što sam uspio vidjeti. Sa svima sam izmijenio 'Hola' ili 'buenos dias' i jedan me upitao nesto kao: De la ruta? A ja frajerski: Si! A on ce na to: Mui bien :) kasnije je još par krugova tu napravio bradati jogger sa svojim španijelom koji je veselo trčao za njim; uz stalna zastajkivanja i njuškanja. Na prvom prolazu; kad je doletio iza gazde totalno se izbezumio vidjevši me, mutavo stajao par trenutaka i kad sam ga pozvao onda se uplašio i bacio šturu za gazdom :D biće da me nije tu očekivao.
prvi spanjolski kamping
ovdje
:)
Poslije više nije bilo povoraka, no bilo je drugih dobrih stvari.
Vratimo se na start; prvi cijeli dan u Španjolskoj odlučio sam provesti na putu prema i u Barceloni. Put do tamo bio je sjajan; a opasku na nacionalnu cestu N-340 koja je ogromna (preko 1400km) i kojom gulim cijelo vrijeme prema jugu i zapadu je da je puna... kurvi! Je, odličnih zavoja; ali i onih drugih! Ful je neobično; kao ono kad sam opisivao češki grad Cheb na granici s Njemačkom; ali ovdje se može primijeniti valjda na cijelu državu. One jednostavno sjede; najčešće usred ničega ili neke pustoši na plastičnim stolcima, eventualno u hladu kakvog drveta; s bocom vode i najčešće Lidl vrećicom... I čekaju. Kasnije sam saznao da 'pimpovi' potplaćuju lokalnu policiju i onda sve to funkcionira tako... transparentno :S Najčešće ide tako da su oni prvi (džabe) pa onda sve ostalo. To mi je ispričao super deda Nizozemac koji se predstavio kao globetrotter i mene prozvao jednim; pa smo puno o svačemu razgovarali - ali o tom kasnije.
Došao ja tako nakon jednog dijela ceste kontinentom; do obale i mora nesto prije Barce. Obala je sva dosadna i ista. Nije baš neka u koju bi se zaljubio. Dugačke pješčane plaže i to je to. Bez raznolikosti. No dovela me do ogromne Barcelone. Stvarno je velika. Ulazeći u grad spazio sam vrhove Sagrada familie pa sam to prvo 'odradio'. Ona je onak... Ko na slikama turističkih vodiča ;)
Ja sam otišao đir po gradu, kroz centar, pa do luke i ogromne gradske plaže... Tamo sam odlučio prošetati; a toplo vrijeme, sunce, valovi i more stvarno su mi godili, kao i zgodne cure, kojih sam po gradu vidio podosta :)
Na plaži i pored nje sav svijet; turisti, surferi, roleri, biciklisti, šetači, pa neki mladenci koji su se naslikavali po plaži, pa mali hotel iz Dubaia...
Među svima naišao sam i na dvije gospođe koje razgovarahu poznatim jezikom; pa ih pozdravih. Saznao sam da su u 'poseti Barselon'i; Srpkinje su, jedna radi u Austriji, a druga je iz BG. Dosta smo razgovarali i naposlijetku su me savjetovale u kojem bih parku mogao naći mjesto za šator. Pozdravili smo se i ja sam otišao na to brdo-park puno botaničkih i drugih vrtova i sportskih objekata (Mont-Juic); ali kako ne nađoh ništa zaputio sam se na sjever, pa u svom smjeru na zapad i van grada i predgrađa našao već spomenutu lokaciju na 30ak km od Barce. Ugodno proveo predivnu zvjezdanu noć pod velikim borom.
Mont-Juic
Mont-Juic
Mont-Juic
jutro
Dan idući je bio put Tarragone i Valencie. U prvoj su predivni antički nalazi od kojih mi se najviše svidjela ogromna kao arena ili teatar; kako li već smještena uz samo more.
Kod Vila-Sece vidio sam tornjeve i sprave ogromnog zabavnog parka Port Aventure i sjetio se sms-a dragog prijatelja Tarika iz Zenice od veceri prije koji mi je poručio da ako imam 70€ viška da odem tamo na vozove strave. Jedva sam odolio. Prešao sam i jubilarnu oznaku 1000km na N-340 i našao se u nepreglednim poljima agruma, naranči poglavito.
Pored veličanstvenih gradova i zgodnijih manjih gradića; ovaj agrarno-tranzitni dio ponekad izgleda extremno zapušteno; kao da si se našao u nekom Meksiku ;)
Castellon
Prošao sam Castellon i Sagunto (kojeg zovem sagnuto) i koji ima jedan od najvećih utvrđenih srednjovjekovnih gradova (jedno cijelo brdo-planina opasano je zidinama, te sam došao do Almenare. Tu sam napravio djir do gradske platje; a koja je 4 km od samog grada ali i sama kao grad za sebe; puna apartmana i samim time, kako jos nije sezona--pusta. Tu i tamo koji lokalac. U pojasu između plaže i grada sve polja naranči. Na povratku sam naišao na neku cesticu koja je vodila na obližnje brdašce, do neke stanice vodovoda (ili tak nešto, ali i do nekog ogromnog ovalnog prostora, koji je u sredini imao prostor s nekim prastarim paletama i stazom koja je vijugala, s tragovima bisiklistckih ili cross guma. Doimalo se kao neka postapokaliptična arena za borbe modernih gladijatora na motoroima (Mad Max). Iznad toga sve ukrug bio je makadamski put, a sve skupa je bilo podosta veliko. E tu sam večerao, radio puding za desert :P i ujutro imao povorku biciklista i joggera :)
Idući me dan čekala Valencia; koja me baš ugodno iznenadila. Pored orjentiranosti na jedrenje svjetskog ranga (vidljivo u luci) valencia je prepuna čudesnih građevina i velebnih zgrada s raznoraznim efektima - primjerice bazen u podnožju zgrade, predivan ogromni most u obliku harfe koji me podsjetio na Dublin itd...
Valencia - marina
Na putu do Alicantea prolazio sam kroz nepregledna polja naranči i kad sam stigao u Alcoy (ili Alcoi), koji je malo u unutrašnjosti, osjetio sam veliku glad... Srećom ugledan natpis kebab pa sam odlučio provjeriti kakav je španjolski "rolovani kebab" :p
Pravio ga je jedan kul Pakistanac Mohamed Uzair; a tek kasnije sam saznao da je on i djelomični vlasnik lokala i da su ga otvorili prije tjedan dana. Prvo smo pričali o svemu i svačemu; ja sam mu govorio o svome putu, a on meni kak je živio 5 godina u Amsterdamu, pa sad već treću u Španjolskoj i o tome kako se u Španjolskoj živi (naime sve je dana orjentirano na obalu, zvuči poznato, a?)
Alcoi je, naime, prije bio izuzetno razvijeno industrijsko središte, a sad samo grad koji je 20-30 km predaleko od obale... Zatim je došao simpatični čiča (Globetrotter) s još starijom ženskicom (Giselle - Belgijanka) i počeo se pozdravljat s Pakistancem. Ubrzo sam saznao da su frendovi (valjda još iz Nizozemske, iako čiča (koji je doktor) živi u Španjolskoj (Calpe) već 14god; i da je i on djelomični vlasnik i da sam ja jedan od prvih gostiju ;) pričali smo još o mnogočemu i jako mi se svidjelo čuti način na koji razmišlja. Proputovao je gotovo cijeli svijet i dao mi je par dobrih savjeta kud ici i sta pogledati! Zatim smo malo o povijesti i vladarima/dvorcima (kojih je Španjolska prepuna; zatim o aktualnostima i još koječemu - autima i motorima; on naime vozi BMW 335 coupe :) kul deda; nema šta - najvišeme podsjetio na jednog kul dedu iz mojeg sela koji već godinama živi u Engleskoj - stalno je zbijao neke šale; ubacujući ono 'verdamt'; ali onu nizozemsku verziju :D
Oni su otišli, a ja još malo pročavrljao s Uzairom i onda se i s njim pozdravio. Dao mi je Colu za na put, razmijenili smo mailove i zaželio sam mu dobro poslovanje. Mislim da neće biti upitno - kebab mu je odličan!
Krenuo ja put Alicante-a. Bilo mi je zabavno što idem tamo jer je 2 tjedna ranije tamo išla Nikina kolegica s faksa Martina i o tome smo baš pričali još u Veneciji. A da stvar bude još bolja; idući dan dopisujem na chatu s Valentinom (Ruskinjom koja studira s Lazom u Marseilleu; točnije sad se, za 1. april sele u Karlsruhe) i kažem joj gdje sam, a ona: Waaaaauu! Kako je? I ja idem tamo u za par tjedana...Ah taj Ryanair.
No dakle Alicante. Tu večer, nakon neuspješne potrage za internetom, prošao sam krug po gradu i na brdo pogledati dvorac sv. Barbare i baciti pogled na grad i more s visoka.
Nisam ni slutio da ću ga čitavu noć imati na raspolaganju. Naime, spustio sam se i mislio krenuti niz obalu dalje kako bih našao mjesto za spavanje. No, još kad sam ulazio u grad spazio sam da je pun kojekakvih brda. Tako sam, kroz kao neko gradilište i prilaz kao kamenolomu pronasao put do tog brda koje je vrlo blizu onome na kojem je smješten dvorac.
by night
jer sam spavao tu
S jedne je strane moguće prići vozilom, dok je s druge prošarank stazicama za šetanje. Kad sam išao gore spuštao se neki mlađi par s pesom, pa pomislih da gore ima još ljudi. No, nije bilo žive duše i odmah sam uočio mjesto pogodno za šator. Mali zidić opasava taj, recimo, vidikovac a onda su tu postavljene dvije velike gromade kamena iza kojih možeš biti sakriven. Ipak, sjeo sam prvo na zidić, pio poklonjenu kolu i pisao blog. Malo sam se zanio i dugo pisao; noć je bila lijepa. No, skontao sam da žive duše nema tu, osim jedne mačke među grmovima, pa sam složio šator; obrijao se i 'okupao' - 2 litre zgrijane vode cjelokupno pranje -jesam štedljiv! Tako opran super sam se osjećao i zadovoljno zaspao.
Drugi dan sam ujutro odradio u McD internet potrebe uz kroasan i bijelu kavu za euro i pol - neloše :p
Saznao sam da Nataša drugi dan leti za Rim pa sam se s njom dogovorio za popodnevni sastanak u Malagi prije nego ona ide. Zatim sam krenuo put same Malage.
on the way:
moja ruta
my favourite
Isao sam preko Murcie, pa Lorce, gdje sam otišao pogledati dvorac; na preporuku čiče, i onda prema Almerii. Tu sam u predvečerje; kad sam vidio tablu da ulazim u Andaluziju, skužio i putokaz za playu i kamper na njoj. Želeći se vratiti, okrenuo sam se, ali onda opazio putokaz za drugu plazu odmah do pa sam se odvezao do nje. Bila je predivna u smiraj dana. Sunce i more i neke neobične pjeskovite stijene s izdubenim rupama u njima.
Nađoh mjesto za spavanje; ali kako je tu bio i restoran i nešto više ljudi, otišao sa m do one prve, ni kilometar dalje. Tamo si mašem s kamperistima, i napravim krug da proučim područje. Između visokih grmova, nalazilo se super mjesto za šator. Ostavio sam motor i odšetao po pijesku uz more do kampera Švabe. Pozdravio sam i pitao noće li oni tu jer sam vidio znak zabrane kampiranja - u biti u ovim je zemljama osim u Norveškoj zabranjeno svugdje osim u kampu. Simpatični lik mi je rekao da oni tu spavaju, da murija dođe, napravi krug i ode. Super! Mene se čak ni ne vidi s tog mjesta fi su kamperi. Upoznali smo se (zaboravih ime) i dobio sam pohvalu za znanje njemačkog. Rekoh mu da njemački zapravo najslabije govorim. Ali u svakom slučaju mnogo više nego španjolski ;)
Podigao sam svoju kućicu, skuvo grah (dobra je španjolska konzerva - bolja od francuskog cassoulet-a) i otišao na počinak.
.
.
.
Aha da, nogomet i rijeka... Pa zato jer su sve rijeke suhe. U koritima ili ne teče ništa, ili kakva sramežljiva vodica, potočić. A u jednom sam širokom riječnom koritu blizu Lorce vidio ogromno nogometno igralište :)
Post je objavljen 01.04.2011. u 16:23 sati.