što je to u tebi da me toliko izluđuje? i kao što sam pitala danas...kaj ću ja sa tobom?
za vikend odlazim, znam koliko ćeš mi bolno nedostajati...samo dva glupa dana, pa...već mi nedostaješ, a još pred sat vremena smo se nešto zezali i natezali...
način na koji me gledaš...ima li zaista i tu nešto više od zabave?
i dokle ćemo ovako?
kažeš da radiš gluposti...pitala sam te zašto su to gluposti...nisi ništa smisleno odgovorio...
kažeš mi da budem dobra kada odlazim i znaš da se nećemo vidjeti baš tako brzo, što li ti to znači?
ono tvoje bebica, kako me zoveš...bila bi bijesna na to da me netko drugi tako zvao...ovako, preslatko je...
ne prođe dan a da se ne javiš...
i nema drugih u našim životima...
pa, koja je onda razlika?
samo u tome što...nema zajedničkih odlazaka nekuda dalje...ono za čime najviše čeznem...
nema nekih dalekih planova...
sve ostalo je isto kao što bi bilo i da nismo nedefiirani...
pogubno si mi neodoljiv...
taj zaigrani plavi pogled uvijek spreman na neku zločestoću...
ovo zaista nije daleko od raja...baš me briga, užavati ću u tome dok mogu...tko zna, možda se i iznenadimo...
uostalom vrijeme brzo prolazi...već 4 mjeseca se "mazimo" zlobo...na obostrano zadovoljstvo...
Post je objavljen 01.04.2011. u 15:03 sati.