Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jazzzlo

Marketing

Koliko ću lagati u popisu stanovništva?

Umjereno. Samo onoliko koliko je potrebno da podrujem sustav. Ne mogu se sad sjetiti svih pitanja na koja sam odgovarala u prošlom popisu, ali sigurno će biti manevarskog prostora. Recimo, mogu reći da ne znam čitati i pisati, ali sam informatički pismena. Ili mogu reći da zarađujem barem dva puta više nego zaista zarađujem. To u kombinaciji s nepismenošću bi se super uklopilo u opću sliku stanja u ovoj zemlji. Onda će me oni provjeriti po OIB-u i poslati mi nekoliko inspekcija. I oderati kaznu od 300 do 800 kuna. Što je mala cijena za podrivanje ovakvog sustava. Čini mi se da bi bilo užasno zabavno kada bi se svi izjasnili kao nepismeni jer bi to objasnilo različite devijacije u društvu. Nepismeni i moramo biti kada već 20 godina u kontinuitetu biramo kompletne idiote da "vode" državu. Nepismenima možeš podvaliti kojekakve papire na koje će staviti svoj važni X. Prihod dvostruko veći od stvarnog objašnjava sve nepotrebne luksuze na koje trošim(o). Ima i onih pitanja o uvjetima stanovanja. Mogla bih reći da nemam tekuću vodu na 9. katu već dva puta dnevno u kofama donosim vodu iz Drave. Recimo. Ugl, vidim manevarski prostor za zabavu s nesretnim popisivačima koji danas važno hodaju gradom sa svojim PVC koferčićima. Između dva popisa mi se štošta u životu promijenilo, ali malo toga na bolje. Barem iz moje perspektive. Smijem li se izjadati popisivačima? Smijem li taj skupi državni resurs zlorabiti za vlastitu korist? Inače koja je svrha svega toga? Da bi nas nakon nekoliko mjeseci lomljenja podataka obavijestili o sljedećem: premalo nas je, neobrazovani smo, živimo preko svojih mogućnosti, nepismeni smo u svakom smislu, imamo previše telefona i nekoliko manjinskih skupina koje se uglavnom međusobno žene i udaju. Da, imamo i ljude koji žive u istospolnim zajednicama. Pokušavam zamisliti situaciju u, npr. Zmijavcima gdje u istom kućanstvu žive Tona i Ljuba, dvije sestre usjedilice (nije da nije bilo prosaca, ne. Prema Toninom kazivanju izvjesni je Jure Ćesić Matanov iz susjednog sela bio poprilično uporan, ali su ga povukli s nekom vojskom u onom, velikom, ratu iz kojeg se nije vratio, a bio je tu i šepavi Antiša Ljubin kojega je diskvalificiralo višestruko kumstvo između njihovih kuća) koje zadnjih 30 godina žive u istom kućanstvu. Vidim popisivača, studenta Franu koji je preko tri veze dobio ovu gažu od koje će platiti odlazak na barem dva festivala ovog ljeta (jedan će sigurno biti Teraneo) i lagano mu je pun kufer obilaska zmijevačkih zaselaka i priča o rodijacima u Zagrebu/Ingolstadtu koji su se snašli i kako je on izrastao u lipa momčića koji baš baca na pokojnog pradida Jozu. Tona i Ljuba ga primaju u kužini, u nedjeljnim travercama. Blagdanski stoljnjak je na stolu, boca travarice i bićerin. A Frani se ne da. Umoran je i nervožast. Tona i Ljuba odgovaraju s prigušenim strahom od ovog visokog učenog momka. Za svako im pitanje treba pojašnjenje. Nemamo mi, rano moja, toji kjompjuktor. Ve-ce? Eto ga tamo, iza kuće, još ga je pokojni kum Matiša ozida, nema ni 15 godina, sa lavandinom i sve. Voda iz čatrinje. Bračni status? Šta? Jeste li u braku. Nismo, nismo se udavale, nije da nisu pitali. Živite zajedno? Pa živimo. Jeste li u izvanbračnoj zajednici? Šta? Živite zajedno kao da ste u braku, ali se niste udale? Tona i Ljuba se pogledaju. Pa Tona brine o blagu (tri koze, 10-ak ovaca i malo kokoša), a Ljuba o vrtlu i po kući. Pa živite li vi onda u istospolnoj zajednici? Aaaa? U čemu? Pa to vam je kad dva muška ili dvi ženske žive k'o u braku, ali nisu u braku pred Bogom i državom. Pa mi smo dvi ženske. Činite li i one stvari? Koje stvari? Pa one, ležite li zajedno u istoj sobi, krevetu? Pa samo po zimi, kad je studeno. A inače? Ležimo u istoj sobi. Pa jeste li vi u istospolnoj zajednici ili niste? Tona i Ljuba se opet pogledaju, zbunjene i preplašene. Primjećuju da se momak dodatno unervozio. Ma, slobodno ti napiši šta triba. Nemoj se ti s nama mučit. Imaš ti svoga posla. I Frane, koji je u mislima već slušao The National na glavnom stageu Teranea, da skine pitanje s dnevnog reda udari X na prvo vidljivo mjesto. Par mjeseci kasnije u Državnom zavodu za statistiku optički čitač se nervozno zakašljao, zabrujao i stao. Kad su ga nekoliko sati kasnije uspjeli ponovo pokrenuti i iščupati papir koji se u njemu zaglavio otkrili su postojanje najstarije istospolne zajednice u Hrvata.
U isto vrijeme u Šibeniku, student Frane je šetkao po Teraneo lokalitetu i pokušavao skužiti o čemu je riječ na eko-radionici o štednji vode kad mu je pažnju privukla volonterka u šorciću i majici s likom Davida Bowiea. Baš je krenuo plasirati svoj najkvalitetniji ulet, višekratno provjeren na brojnim tulumima na Savi, kad je preko njenog ramena ruku zaštitnički prebacio nitko drugi nego dr. House glavom i trodnevnom bradom!
P.S. Malo humora nikoga nije ubilo. Lažite na popisu, treba nam veselja.

Post je objavljen 31.03.2011. u 19:10 sati.