Alfons Liguorski se posebno brinuo za ljude odane piću, krađama i kriminalu. Strpljivo ih je učio moliti i poticao da promjene svoj život. Postao je poznat u najsiromašnijim dijelovima Napulja, gdje su se polako osnivale molitve skupine, koje su se navečer sastajale i molile po kućama, trgovinama i domovima najprije pod njegovim vodstvom, a potom pod vodstvom drugih svećenika i vjeroučitelja. Kad su postale sve veće i brojnije napuljski biskup im je omogućio da se sastaju i u crkvama. To su bili – prema Papinim riječima– pravi izvori moralnog odgoja i društvenog ozdravljenja. Sv. Alfons je primjer revnog pastira, koji je oduševio duše za evanđelje, dijelio sakramente, ujedinio ljude blagošću i dobrotom, koja je izvirala iz intenzivnog odnosa s Bogom. Imao je realističnu i optimističnu viziju o dobrima koje Gospodin daruje čovjeku. Cijenio je ne samo osjećaje uma, već i srca, nastojeći svim snagama ljubiti Boga i bližnjega. Francuskim hodočasnicima je povjerio kako njegove misli često lete u Obalu Bjelokosti, u kojoj je pučanstvo traumatizirano žalosnim unutarnjim borbama i teškim društvenim i političkim napetostima. Svima koji su izgubili nekog dragog i izloženi su nasilju Papa je izrazio svoju blizinu, a odgovornima uputio poziv da što prije zakorače putem konstruktivnog dijaloga oko zajedničkog dobra. Dramatično stanje hitno zahtjeva uspostavu uzajamnog poštovanja i mirnog suživota, rekao je Papa, koji je istaknuo kako treba u tom pravcu uložiti sve raspoložive snage. On je odlučio tamo poslati predsjednika Papinskog vijeća Pravda i mir kardinala Petra Turcsona, kako bi tamošnjem pučanstvu, posebno žrtvama sukoba, prenio Papinu solidarnost i solidarnost sveopće Crkve i potaknuo ih na promicanje pomirenja i mira.
Post je objavljen 31.03.2011. u 15:18 sati.