Nitko nije ni rekao da će biti lako biti sama. Niti sam ja živjela u zabludi. Život omeđen rođenjem i smrću nije zamišljen kao partija u singlu, čak i kad je to singlici jedina opcija. Trebaju ti ljudi koji će povremeno asistirati u življenju kao takvom. Navodno je neki tip u stranjskoj zemlji objavio kuharicu s receptima za samce i samice. Mene je uvijek zanimalo kako se u receptu koji je baždaren za 2 osobe i u koji ide jedno cijelo jaje može staviti samo pola jajeta. Naravo, ižbatiš ga i uliješ pola smjese, ali where's the sense in that? Društvo je organizirano za parove i obitelji, iako su iste u izumiranju.
Ja parcijalno soliram već duže vrijeme, nije to za mene potpuno nova situacija. Novo je što sada sve bitne odluke, čije sam donošenje ranije odgađala dok se ne sastanemo, donosim sama, provodim sama i komentiram sama. Ili masiram verbalno Jecu-Štrebericu i Hannah ili nekog trećeg. Što nikako nije isto, jer se ipak trudim ne biti previše naporna. Nekad trebaš pomjeriti komad namještaja koji se ne da pomaknuti s mjesta bez dvostruke ljudske snage. Nekad ležiš bolesna pod temperaturom i ne možeš se pomaknuti iz kreveta pa ti treba netko da ti skuha čaj, doda lijekove ili te pridržava dok teturaš prema kupaonici. Ili imaš potrebu učinito to za nekog svog. Odlučiti o novim pločicama je lakše ako ne moraš odlučivati sama. Sreća je u tomu što sve te stvari mogu kvalitetno odraditi i neki "moji" ljudi. Samo se treba sjetiti tražiti. I tu stižem do problema. Tražiti pomoć je vrlo komplicirano, nadasve zakučasto i ćoškasto. Brzo odustajem. Tu se vjerojatno ništa neće promijeniti, ali dobro je znati svoje slabosti. Olakšava organiziranje života. Kad si samac trebaš imati solidno jak želudac za ići sama na koncerte ili godišnji odmor, u kino, lunapark ili besmislene šetnje. Sve se to može, sve je to sasvim OK činiti i sama, treba samo ojačati stijenku želuca i sve će biti dobro. "To je proces" - fraza koju sam izgovorila i pomislila barem 1000 puta više nego je normalno u zadnjih par mjeseci. Fraza koju mi dragi ljudi često ponavljaju u zadnje vrijeme. Cijeli je život proces, niz besmislenih i polu-smislenih procesa, a ovo je samo jedan u nizu. Procesno se formiramo kao osobe, procesno se školujemo, procesno zaljubljujemo, bolujemo, tugujemo i procesno zaboravljamo. Neki od tih procesa su nemogući bez drugih ljudi, a neki sasvim dobro funkcioniraju i za samce. Na kraju se sve svodi na to da je važno dobro se osjećati u vlastitoj koži, biti OK sa sobom i svojim odlukama. Radim na tome. Svladavam dane kao zadatke iz žute zbirke zadataka iz fizike. Osjećam da dolazim do onih za napredne i one koji žele znati više. Osim toga, singlice najavljuju čitave albume, a ja imam potencijala i za čitavu diskografiju! Samo ako ja to želim.
P.S. Ivka je u bolnici. Ljubim i grlim i želim dobro! Brzo nam se vrati! U međuvremenu ne slušaj Aerosmith, to sigurno nije na popisu lijekova :)
Post je objavljen 30.03.2011. u 19:30 sati.