…škrinjica
uspomena…

…noćas opet vadim škrinjicu staru,
što skuplja prašinu negdje u ormaru,
ključ spokoja na ognju kovan,
jedini otvara taj lokot neprobojan…
…polako otvaram, naviru slike,
unutra redom imena razna,
na dnu crna, a pri vrhu lažna,
škrinjica puna, a duša mi prazna…
…pažljivo spremam svaku uspomenu,
pitam se da li, je poslijednji puta,
ostavljam Suzu, samu, zapečačenu, i
vraćam je opet, u ormar, iza kaputa…
…zatvaram vrata, na stolu knjiga,
tek netom strana otvorena,
u naslovu piše, velikim slovom,
nemoj i ti u škrinjicu uspomena…
posrnuo…
Post je objavljen 30.03.2011. u 03:26 sati.