Ne mogu se othrvati misli da grizem usnu iz osjećaja nemoći,
ne imanja samokontrole i kontrole na tijekom zbivanja.
Trenutno mogu osjetiti bol i vlažan jezik na donjoj usni.
Ližem ranu, pokušavajući otrti grižnju savjest.
Ono u što sam sigurna je to da ću gristi opet. Sve do krvi, izvrćući usnu unutar umjetnog zubala.
Sve na meni je umjetno. Moja savjest,ljubaznost,pristojnost, izgovorena riječ,boja kose i košarice veličine C.
Kao da je to ionako nekog briga, kao da je mene briga.
Znam da stvaran je osjećaj mahnitosti koja me tjera da grizem, gazim tvoje osjećaje, misli, očekivanja.
I,da obilo mi se o glavu.
Post je objavljen 30.03.2011. u 00:20 sati.