Marketing
PIVNICA TOMISLAV, Trg kralja Tomislava 18
14.03.2011
Pivnica Tomislav nalazi se na samom potezu između Glavnog kolodvora i Jelačić placa i svaki put kad bi prošli tim putem, zavirili bi u prostor pivnice koji se krije ispod razine ulice. Put nas nije odveo tamo sve dok Kolektiva nije dala svoju ponudu. Iskoristili smo je. Smjestili smo se za mali stol u kutu u staromodnoj pivnici sa stoljnacima iz Titova doba. U bit, cijeli ambijent je takav; od konobarica u bijelim košuljama i crnim prslucima, dedeka u starim odijelima, drvene lamperije, pločica u wc-u. Jedino je glazba suvremena. I program na TV koji se vrtio istovremeno.
Klopa koju smo naručili stigla je vrlo brzo i to pod misterioznim uvijetima. Naime; jedna konobarica nam je uzela narudžbu, druga je donijela jelo, a treća je odnosila tanjure. Zaključili smo da su ili tri osobe zadužene za narudžbe ili se jedna te ista teta presvlači za svaki izlazak. Onako, kao Vlatka Pokos na dodjelama nagrada za najboljeg lugara općine.
No, ne uzimajući u obzir užasnu glazbenu podlogu pomiješanu s hrtom 1, klopa koju smo jeli bila je čist' solidna. Ništa pretjerano, ništa fensi, klasičan meni koji se svakodnevno nudi, a pretpostavljam da ih rade srednjovječne kuharice/kuhari po starim recepturama. Ponekad novo i uzbudljivo treba ostaviti po strani, a prihvatiti obično i jednostavno. Čisto da bi mogao cijeniti i veseliti se onome nesvakidašnjem. 
Pivnica nudi klasična jela na meniju za vrlo malu cijenu (meni je oko 35kuna ), no postoje i jela s karte, tj. tipkanog papira 
Mi smo imali kupone za dva menija koja su uključivala juhu, glavno jelo i desert te piće, što me ugodno iznenadilo. Naime, do sada ni jedan restoran u svoju ponudu nije uključivao i piće, već samo jelo.
Za predjelo, Švrćo je uzeo gustu zagorsku juhu koja je slobodno mogla biti zasebno jelo jer je imala previše brašna u sebi, ali nije bila za baciti.
Moja juha je bila klasična bistra goveđa juha s raskuhanim rezancima.
Za glavno jelo sam uzela samoborski kotlet s pečenim krumpirima. Kotlet je bio dobar, dok su krumpiri bili nejestivi; odstajali i neukusni
Ništa više uzbudljivije nije bio Švrćin zagrebački odrezak; klasična kombinacija svinjskog odreska punjenog šunkom i sirom te kasnije ispohanog. Krumpir je bio ista priča; dugo odstajali i bez ukusni.
No, tartar umak bio je nenadj***. Kao prvo dobili smo Zvijezda mini majoneza jastučić, kao drugo nisu nam ga naplatili iako u redovitoj ponudi IMAJU tartar umak za 5 kuna. Di ćeš bolje? 
Salata je bila klasika; svježe zelje s par listova zelene salate, lagano neposoljena.
Palačinke za desert bile su hladne, gumene i neslane. Moje su bile s čokoladom, dok je Švrćo uzeo s marmeladom.
Ništa posebno i ništa čemu ćemo se vratiti tako brzo, no kad ste u gradu, gladni i tražite nešto brzo za pojesti, a siti ste pizze ( iako Pivnica nudi i pizzu ) i pekare nije na odmet uputiti se u Pivnicu. Makar da se podjsetite kako je bilo osamdeset i neke, kad su se vozili stojadini, pilo mlijeko iz vrećice i išlo u šoping u Trst
http://www.gastroteka.net/K/view.asp?q=pivnicatomislav
Post je objavljen 29.03.2011. u 13:50 sati.