Jedan od lokalnih tjednika objavio je da je pobjeda ekipe iz Nove Rače najveće iznenađenje kola... Hm... Mozda nekome tko ne poznaje ekipu Trnskog, i tko ne poznaje klapu koja se godinama stvara. Pridodamo li toj klapi nekoliko starijih, pardon, da se neki ne uvrijede, iskusnijih igrača, dobijemo jako nezgodnu kombinaciju.
U Rovišće smo došli rasterećeni, bez grča koji je bio prisutan protiv Sloge. Došli smo i s novim kapetanom ( Mara pauzira zbog tzv. žutice ). Prema želji ekipe, traku je ponio Krešimir Piragić. Rovišćem se nismo previše opterećivali. Znali smo da su dobra ekipa, koja traži igru, znali smo sve njihove vrline, ali što je još važnije, znali smo i sve njihove mane. Nakon izlaska ekipe u svlačionici smo ostali Dragoš i ja. Rekao sam mu da imam osjećaj da ne možemo izgubiti danas, te da ćemo dobiti utakmicu. Samo se nasmijao i prokomentirao da isto tako razmišlja i da ga instinkt nikad nije iznevjerio. I sve je počelo onako kako smo i priželjkivali. Ekipa iz Rovišća ušla je podcjenjivački u utakmicu, bodove su ubilježili vjerojatno već prije tjedan dana, što se ubrzo pokazalo kao velika greška koja će ih možda stajati naslova prvaka. U 10. minuti Cajner izvodi prekid na 35 metara od gola Rovišća. Oštro ubačenu loptu glavom zahvaća Dule Dokmanović i sa desetak metara savladava nemoćnog Antu Džolana. Domaćin šokiran. Nekoliko minuta kasnije domaćoj obrani bježi Juković, ubacuje iskosa nisku loptu, Džolan nespretno reagira, lopta se odbija, "natrčava" Dokmanović, međutim Džolan ispravlja grešku i odličnom paradom spašava svoja vrata. Nekoliko minuta kasnije, iz ubačaja sa strane domaći nakon nespretne reakcije Debača dolaze do kaznenog udarca. Kad bi Tomislav Pavličević imao malo smirenosti svog šogora Alena Pofuka, vjerojatno bi rezultat bio 1:1. Njegov udarac brani Srbić... Tad sam bio dvjesto posto siguran da ćemo pobijediti... Unatoč tome, proživljavali smo određeni "black out". Domaćin pritišće, no od tog svega treba izdvojiti paradu Dragosavljevića na našoj gol crti. Nakon toga, više nisu imali rješenja za dobro postavljenu obranu. Budući da već 15-ak minuta nismo zabili gol glavom, nešto se moralo promijeniti. Na jednu poznatu Piragićevu dijagonalu, sa naše polovice igrališta, natrčava neuhvatljivi Juković i prebacuje istrčalog vratara za 0:2 i šok domaćina. Do poluvremena se rezultat nije mijenjao. U pauzi utakmice dogovorili smo se da moramo otrpjeti napade domaćina prvih 15 - 20 minuta drugog poluvremena. Ako to izdržimo, zabit ćemo još koji gol... Pokazalo se kao točno i već u 52. minuti Dragosavljević gađa u glavu Dokmanovića koji rutinski zabija za 0:3 i šok domaćina. 1:3 djelo je Srbića i Vargića. Nakon smanjenja rezultata, domaćini su se ponadali da bi možda i mogli izjednačiti rezultat, što je nama ostavilo puno prostora na njihovoj polovici. Nekoliko bijegova Jukovića, Cajnera, Dokmanovića moglo je rezultirati i još kojim pogotkom. No, jedan je bio dovoljan... Nakon malonogometne akcije Dokmanovića i Jagera, pred Džolana sam izbija Juković koji nesebično prebacuje loptu na drugu stranu, a usamljeni Grđijan pogađa za konačnih 1:4 i šok domaćina...
Mislim da rezultat govori sam po sebi sasvim dovoljno. Izdvojio ne bih nikoga, svi su zaslužili pohvalu... Poslije ovoga mnoge su se stvari promijenile...
NK TRNSKI: Srbić, Debač, Vargić, Žager, Juković, Piragić, Dragosavljević, Debač, Cajner, Grđijan, Oliva, Dokmanović
Još su igrali: Jambreković, Jager, Cindrić M.
Izbornik: Dario Jaušić
Foto
Post je objavljen 28.03.2011. u 11:03 sati.