Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/planine

Marketing

Nanos

26.03. 2011.

Prijedlog moje kolegice da se okušamo na sajlama s penjačkom opremom bio je pun pogodak. Zašto ne. Svi smo već dovoljno spremni za takav pothvat, opremu imamo i spremno krećemo put Slovenije u Vipavu. Vrijeme sunčano i savršeno za isprobati jednu od zahtjevnijih staza na jugozapadnoj strani Nanosa. Ferata po kojoj smo planirali uspon je dosta strma ali i odlično osigurana, tako da je naša volja za usponom bila dovoljna.
Bez straha pristupila sam prvom iskoraku na usponu stijene i karabini su spretno klizili zamnom. Iako sam strah od visine prebrodila tek prošle godine ovog puta nije ga bilo niti malo. Sigurnost sajli za koje sam se držala skupa sa karabinima bili su mi dovoljno. Penjanje nije bilo zahtjevno onoliko koliko bi mnogi pomislili na prvu ruku ali i za takav zahvat treba imati kondicije, spretnosti i ipak dozu hrabrosti. Kako su penjački koraci bivali sve viši Vipava ispod nas je bivala sve manja. Dolina Vipave se sve više prostirala svojom ljepotom ispod nas. Nisam previše gledala ispod sebe osim u trenutku kada sam željala napraviti koju dobru fotku, što je dokaz da se i to može na ferati. Prvi dio uspona do platforme koja se nalazi na polovici stijene, nalazi inprovizirani vidik i odmorište, prošao je odlično, čak što više brzo smo ga ispenjali. Na odmorištu susrećemo ekipu od četvero njih koji su krenuli istom rutom kao i mi do Abrama preko ferate.
Drugi dio uspona nakon odmorišta bio je puno zahtjevniji i opasniji jer smo uspon obavili po hrbtu stjene koja je sa obadvije strane bila gotovo glatka. Tu je bilo najstrašnije pogledati mimo onoga za što se držimo.
Kada smo prošli sve potencijelne opasnosti i uspeli se pod vrh, sajli više nije bilo i ostatak puta smo ispenjali bez pojaseva. Tu se priključuje staza koja također vodi iz istog mjesta od kuda smo mi pošli a to je pješačka staza bez ferate po kojoj je moguće ispenjati se na vrh bez opreme. Na jednom od vrhova Nanosa, Vipava, pogled puca na Vipavsku dolinu. Osjećaj zadovoljstva da smo kelagica i ja uspjele otpenjati po ferati bez ikakvog problema je neopisiv. Nakon kraćeg odmora i fotkanja, krećemo laganom šumskom stazom do mjesta na kojem se nalazi seoski turizam Abram. Oko sat vremena hoda. Tu smo najprije pogledali kavez u kojem je smješten medvjed i to mi nije bilo ni najmanje drago vidjeti. Prostor na kojem je smješteno seosko imanje izgleda ogromno. Veliko prostranstvo. A kavez u kojem je medvjed izgleda kao kutija u kojoj se jedva okrene. Žalosno da se ljudi dođu diviti nekome ko tužan leži u tako malom prostoru. Ali..... takvi su ljudi.
Nakon ručka u restoranu koji je iznimno jeftin za razliku od svih ostalih i najobičnijih planinarskih domova u Hrvatskoj. Gulaš s njokima svega 2 eu. Juha 1,5 eu. Jota 1,5 eu. i tako dalje.... Slovenaca puno. Dan predivan za šetnju a nokon toga svi na ručak u Kmetski turizam " Abram "
Pri polasku surećemo ekipu koja je penjala ispred nas i koja je rekla da također ide u Abram, ali oni su to obavili na način da kada su se uspenjali, vratili su se na početnu točku po pješačkoj stazi bez sajli s druge strane ferate, sjeli u kombi i dovezli se u Abram na ručak..... lukavo.... dobri planinari. Gušti su gušti pa tako je njima vjerojatno to bilo bolje rješenje od hodanja nakon napornog penjanja.
Nakon povratka doma, slažem dojmove sa ferate. Osim dojmova slažem i bolove u mišićima koji su boljeli kao nikada do sada. Svi, baš svi su se urotili protiv mene. Nedjelja je prošla na andolima i u ležećem položaju da bih u ponedjeljak mogla normalno na posao. Sve u svrhu zadovoljstva i iskustva u penjanju. Predivno i sada već sa sigurnošću mogu reći da je penjanje nešto što me dodatno privlači. Hvala ekipi na tome što nam je omogućila ovaj uspon. Marinu i Darienu koji se spremaju na osvajanje najvišeg europskog vrha Elbrus.







stijena na koju se trebamo uspeti, na sredini se vidi odmorište ali i ostali penjači sa strane




neki su već započeli s penjanjem



ima tu i zahtjevnijih staza od naše .... ali ni ova nije bezazlena



polako ali sigurno



još nas čeka penjanja



najopasniji dio



Vipava i Vipavska dolina ispod nas




staza nas dalje vodi kroz šumu do Abrama



nakon penjana još sat vremena hoda do odredišta



veliko seosko imanje




koliko god opasan bio radije bih da je u prirodi





Post je objavljen 28.03.2011. u 09:07 sati.