Marketing
novac je samo sredstvo
Počeo je prije desetak godina. Prvo je radio sam. Za ono čime se počeo baviti nije bilo potrebno nikakvo posebno znanje ni poseban alat, ni strojevi ni prostor. Trebalo je samo marljivost i pošteno odraditi posao. Uskoro je zaposlio još dva radnika, pa četiri, pa osam... Danas ima uhodanu firmu u kojoj je stalno zaposleno između sto i pedeset do dvije stotine ljudi. Firma sjajno posluje, a on enormno zarađuje. Da je u nekoj uređenijoj državi vjerojatno bi već imao i tisuću radnika, ali ni ovako se ne smije požaliti, niti mu itko može išta zamjeriti. Pratio sam ga od početka pa znam – sve što ima može samo sebi zahvaliti, sve je sam stekao, nitko mu nije ni na koji način pogodovao, nije se ulizivao nikakvim političarima, nitko mu nije poklonio tvornicu za kunu niti dao kredite koji se sami vraćaju, nikoga nije podmićivao, a koliko znam uredno je podmirivao sve svoje obaveze, nije varao s poreznim prijavama i svi njegovi radnici su uvijek uredno, na vrijeme plaćeni.
Da ne nagađate tko je on i kakvim se poslom bavi – neću vam reći. Ne, nije makro s mrežom prostitutki. Ono što rade nedvojbeno je časno i pošteno, društveno potrebno i korisno, sve po zakonu i nema nikakvog muljanja.
Ipak, sve zajedno mi se ne sviđa. Za mene je on tipičan primjer kapitalizma. S jedne strane sve zaposlene plaća stvarno minimalno. Velikom većinom su to nekvalificirani radnici koji godinama nisu dobivali mnogo više od dvije-tri tisuća kuna mjesečno, a ne vjerujem da im danas plaća ni kunu više od onoga što je nužno. Marksisti bi rekli – svi su eksploatirani. Nitko od ljudi koji za njega rade, koliko god prisiljeni na to, ne može biti zadovoljan da živi na granici skapavanja. S druge strane, ono kako on troši, koliko god mu se ništa ne može zamjeriti, nikako mi se ne sviđa.
Recimo, prije nekoliko godina kupio je jahtu od osamnaest metara, a prošle godine ju je zamijenio drugom od dvadeset i dva metra. Na moru stigne biti otprilike deset dana godišnje. Kako pojma nema o upravljanju takvim plovilom, a sve mora sam, svake godine na svojim jahtama napravi štete od nekoliko desetaka tisuća eura. I sve drugo troši otprilike na isti način.
Naravno da ima sva prava trošiti novce koje je zakonito i pošteno stekao kako mu god volja. Ali utrošiti ih na jahtu koja basnoslovno košta čak i kad samo stoji samo zbog dva-tri tjedna koliko na njoj može godišnje provesti naprosto mi nije pametno. Dapače, to da si nabavi što god mu padne na pamet uvelike mi je infantilno. Sve zajedno mi je potpuno iracionalno.
Recimo, da ne kupuje jahte već da kad ide na odmor unajmi plovilo od trideset metara, te da sva ostala trošenja na taj način uskladi, svaki od njegovih radnika mogao bi biti plaćen i više od deset tisuća kuna mjesečno, a ne treba objašnjavati što bi to u našim prilikama značilo. No to ne dolazi u obzir. Suština kapitalizma upravo je u tome da je na jednoj strani mnoštvo koje neprestano osiromašuje, a na drugoj manjina koja iracionalno troši, što kazuje da nije posrijedi novac ni vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju već gola moć koja se grabi svim mogućim načinima i ni po koju cijenu ne ispušta.
Post je objavljen 28.03.2011. u 02:12 sati.