skočili bismo u rojeve zvijezda,
zar ne
onda kada se naruši energija zidova i
imaš namršteno lice
vrhovi kose plutaju na vodi
a onda
nedostajanje
toliko jako muči prazninu i
loptica među zubima nije dovoljna kako bi
ispravila sve ono
što smo propustili
slagali
zatrpavali smo nogama i pijeskom ostatke
ostataka
kako nitko ne bi primjetio
koliko smo blizu
zelena kornjača ubrzava
a moj krevet miriše na najljepše borove
na masline
narezane točno na polovici
(baš onako kako volim)
sve što zagrizem premekano je
a nepce prekriveno oblacima
onda kada imaš namršteno lice
rastuže se rojevi zvijezda
u koje skačemo (zar ne)
i nestanu
u plićaku boja i tučaka
istruganih lotusa
modrih koljena
Post je objavljen 27.03.2011. u 18:30 sati.